Bunovac-Čičina Do-Sveto Brdo-Čičina Do-Bunovac

Polazna točka za ovaj planinarski izlet je travnata visoravan Bunovac. Dalmatinu treba napustiti na naplatnoj postaji Sveti Rok. Kada se iziđe na lokalnu cestu 50, treba skrenuti desno u smjeru Medaka. Neposredno prije Drenovca Radučkog, poštujući smjerokaz za NP Južni Velebit, treba skrenuti na makadamsku cestu lijevo u smjeru mjesta Raduč. Kada se prođe kroz ovo mjesto treba voziti dalje po staroj makadamskoj cesti sve do dolaska na visoravan Bunovac. Tu treba parkirati automobil.

Od parkirališta se treba vratiti za kratko po makadamskoj cesti i s nje skrenuti desno na šumski put koji vodi na Bunovačke livade. Na samom početku staze uspona stoji upozorenje na prisutnost mina ukoliko se ne poštuju znakovi upozorenja. Planinarska staza je razminirana i dobro označena pa je sigurna za planinarenje.

Kada se prođu Bunovačke livade, dolazi se do potoka koji presušuje a planinarska staza vodi uz njega, kroz visoku bukovu šumu, nakon koje ponovo izlazi na veći travnati proplanak, prelazi preko njega i skreće desno oštro uzbrdo, najprije kroz visoku bukovu šumu, zatim kroz klekovinu, do travnatog predjela zvanog „Čičin Do“, spušta se po njoj do križanja sa grebenskom velebitskom stazom. Na tom mjestu se i napušta minski sumnjivo područje. 

U ovoj točki je križanje (lijevo prema Svetom Brdu, desno prema Vaganskom vrhu i ravno prema Ivinim vodicama). Tu se slijedi smjerokaz prema Svetom Brdu. Od ovog križanja grebenska planinarska staza je položenija i prolazi travnatim obroncima okolnih brda od kojih je najviši još jedan Babin vrh (1723 m). Put je praćen lijepim vidicima prema moru, a povremeno se otvara i pogled na vršnu stijenu Vlaškog Grada.

Malo prije završnog uspona na Sveto Brdo, stiže se na križanje planinarskih putova gdje se na ovu grebensku stazu priključuje staza koja stiže od Vlaškog Grada. Završni uspon na Sveto Brdo je dosta oštar, vodi po tratini, zatim po kamenjaru do vrha.

Pogled sa vrha Svetog Brda je najljepši u Hrvatskoj.

Vrh je označen razbijenom granitnom pločom s uklesanih 10 božjih zapovjedi, gomilom kamenja u koju je postavljen jednostavni drveni križ. Nekadašnj veliki drveni okovani križ je potpuno raskomadan. To nije mogao učiniti grom jer neka tragova paljevine. Možda je to napravio jak vjetar ali najvjerojatnije to je djelo vandala kojima nije mjesto u planinama među istinskim planinarima koji cijene tuđe a vole svoje. Malo niže podno nekadašnjeg križa, postavljena je manja statua Blažene Djevice Marije.

Neposredno ispod vrha je kutija s upisnom knjigom i planinarskim žigom ugrađenim u stijenu.

Stajati na vrhu Svetog brda je neopisiv osjećaj. Treba uživati u pogledima na sve četiri strane svijeta. U daljini Vaganski vrh, ispod vas Paklenice, more, otoci, Zadar, Ravni kotari, Crnopac, Lika, a iznad ako imate sreće plavetnilo neba prošarano bijelim oblacima. To je najljepša nagrada za svaki napravljen korak, za sav uložen trud, za svaku kap prolivenog znoja…

Povratak sa vrha u ovom planinarskom izletu je istom stazom po kojoj je napravljen i uspon.