Malo Libinje-PS Vlaški Grad-Sveto Brdo (1751 m)-PS Dušice-Malo Libinje

Autocestu A1 treba napustiti na čvoru Maslenica. Nakon prolaska naplatnih kućica treba krenuti u smjeru Starigrada-Paklenice. Kada se prođe mjesto Rovanjska, na prvom veliko zavoju prije Modrića (u dubokoj uvali) je raskrižje gdje treba skrenuti desno na uski asfaltirani put koji se u serpentinama penje iznad sela Modrić (pratiti znak Sv. Ivan).

U nastavku treba slijediti spomenuti asfaltirani put do kraja a nakon toga vožnju nastaviti makadamskim putom dok se ne dođe na plato na kojem je prvo raskrižje na kojem treba skrenuti lijevo. Stotinjak metara dalje je drugo raskrižje na kojem ponovo treba skrenuti lijevo. To je nova makadamska cesta za Libinje. Tom cestom treba voziti ravno do prijevoja na Libinjskoj kosi (908 m) na kojem je raskrižje makadamskih putova na kojem smjer lijevo vodi za Malo Libinje, a desno za Tulove grede. Na ovom raskrižju treba skrenuti lijevo za Malo Libinje. 

Uspon u početku vodi građenom planinarskom stazom koja vijuga oko vrtača, zatim prolazi pored Ivanjske Lokve, sve dok ne stigne do kapelice Svetog Ivana u Ličkim Docima. Tu je križanje planinarskih putova na kojem treba skrenuti lijevo jer smjer desno vodi prema Dušicama.

Kada se prođe kapelica planinarska staza skreće polulijevo po pašnjaku 600 m, a nakon toga vodi ukoso uzbrdo po otvorenom kamenjaru kroz kotlinu između Velikog brda s jedne i Malog i Velikog Štirovca s druge strane, do planinarskog skloništa „Vlaški Grad“. Na ovom dijelu uspona je i izvor pitke vode.

Planinarsko sklonište Vlaški grad nalazi se na 1280 m nadmorske visine. Udaljeno je od planinarskog doma u Paklenici oko 4 sata i oko 1 sat od planinarskog skloništa na Ivinim vodicama. Za noćenje može primiti 8 – 10 osoba. Pogodno je za šetnje prema Svetom brdu, Vlaškom gradu ili Velikom i Malom Libinju. U blizini je izvor koje može presušiti krajem srpnja, a voda se pojavljuje tek nakon obilnijih kiša.

U nastavku uspona od PS Vlaški grad, planinarska staza vodi oštro uzbrdo po južnom obronku Sijaseta do izlaska na prijevoj na kojem se križa sa grebenskom stazom koja dolazi iz smjera Vaganskog vrha. Na tom križanju treba skrenuti desno, najprije polegnuto i lagano uzbrdo po sjevernom obronku Sijaseta, zatim oštro uzbrdo po siparu do izlaska na manju zaravan ispod vrha, a nakon toga jako oštro uzbrdo po tratini i kamenjaru sve do samog vrha.

Sveto brdo (1751 m) je najmarkantniji vrh Velebita i posljednji visoki vrh u nizu vrhova nad Paklenicom. Po visini je drugi velebitski vrh - samo 6 metara je niži od Vaganskog vrha. Na samome vrhu stoji velik drveni križ i razbacani dijelovi ploče na kojoj je ispisano deset Božjih zapovijedi. Zahvaljujući svojem istaknutom položaju, Sveto brdo omogućava nesmetan vidik i na ličku i na primorsku stranu. Pogled sa vrha Svetog Brda je najljepši u Hrvatskoj.

Sa vrha treba krenuti po grebenu u smjeru istoka i nakon 300-tinjak metara skrenuti poludesno niz strmu padinu u smjeru jugoistoka. Negdje na sredini ovog oštrog spusta, s desne strane planinarske staze, duboka je jama, pored koje se nalazi štap kao zimska markacija. Ovu situaciju treba imati u vidu kada se uspon ili silazak vrši po zasnježenoj padini. Nako prolaska spomenute jame, nekoliko stotina metara niže, planinarska staza skreće oštro lijevo i nastavlja se polagano spuštati do ulaska najprije u klekovinu a nakon nje u visoku bukovu šumu, kroz koju silazi sve do visoravni Dušice.

Nakon silaska na spomenutu visoravan, planinarska staza nastavlja po njoj do križanja na kojem treba odabrati smjer za PS „Dušice“. Neposredno pored ovog skloništa, 50-tak metara u smjeru sjevera, ograđeni je izvor vode.

Nakon prolaska spomenutog skloništa, planinarska staza vodi malo gore-dolje, najprije po tratini, pa kroz dva dolca sa visokom bukovom šumom, nakon kojih izlazi na travnati dio, po kojem se lagano uspinje do prijevoja Debelo brdo. Sa ovog prijevoja slijedi jako oštar i neugodan spust po kamenjaru sa dosta pokretnog kamenja, sve do silaska na Malo Libinje. Kada se dođe na Malo Libinje, planinarska staza nastavlj po njemu, prolazi pored pojilišta za životinje s lijeve strane i dolazi do križanja planinarskih staza prije zarušene crkvice posvećene Svetom Ivanu. U ovoj točki se završava kružni obilazak i ostatak povratka do parkirališta vodi po planinarskoj stazi uspona.