Mirkovići-PS Zlatko Prgin-Sinjal-Ošljak-Glavaš

S magistralne ceste Knin-Sinj, dolazeći iz Knina, neposredno prije table za oznaku početka mjesta Kijevo, skretanje je lijevo u mjesto Josići, na uski asfaltni put. Na križanju asfaltnih puteva treba zadržati smjer i nakon prestanka asfaltnog treba nastaviti makadamskim putem do mostića kod napuštene vodenice. Tu treba prijeći mostić koji premošćuje rijeku Krku, nastaviti najprije asfaltnom cestom do vrha kanjona, a nakon tog makadamskom cestom, uvjek zadržavajući smjer kretanja, do napuštene i zarušene škole u zaselku Mirkovići. Tu treba parkirati automobil i to je početna točka uspona.

Od prakirališta se treba vratiti 250 m po makadamskoj cesti po kojoj se došlo u zaselak, do smjerokaza za smjer uspona prema PS Zlatko Prgin, jer je najbolja opcija za parkirati automobil na prethodno spomenutom mjestu.

Od spomenutog smjerokaza, uspon nastavlja dalje po planinarskoj stazi koja upočetku vodi po makadamskom putu da bi na kraju nastavila po zapuštenom seoskom putu. Nakon 1,9 km od početne točke uspona, napušta se zapušteni seoski put, sa kojeg se skreće desno i nastavlja dalje uz priviju kroz rijetku šumu makije.

Sve do spomenuo te točke napuštanja zapuštenog seoskog puta, planinarska staza uz nekoliko prikrata vodi po njemu, koji su nekada seljaci koristili da bi došli do svojih šuma ili vrtača. Nakon napuštanja spomenutog seoskog puta, uspon se nastavlja po ugaženoj kozjoj stazi, koja vodi malo polegnutije uzbrdo, ponovo izlazi na zapušteni soski put po kojem zakratko nastavlja dalje prema vrhu. Na ovom dijelu uspona planinarska staza je markirana standarnim planinarskim markacijama, nema boca niti čaša od jogurta.

3.5 kilometara od polazne točke napušta se zapušteni seoski put a uspon se nastavlja po pješačkoj stazi. Kod ovog skretanja započinje malo oštriji uspon uzbrdo, koji sada vodi kroz visoku makiju a na stazi uspona se pojavljuju markacije čaša ili boca od jogurta po čemu je ovaj smjer uspona i dobio ime.

Nakon ovog malo oštrije uspona, uzbrdo planinarska staza skreće lijevo i po položrnijem dijelu, po jako ugodnoj pješačkoj stazi. Nastavlja dalje kroz šumu visokih stoljetnih borova. Posebna ugoda je pješačenje kroz ovu šumu sa osjetom mirisa borova i čistog zraka.

Na kraju ovog lijepog uspona kroz visoku borovu šumu, kada ista postane jako rijetka, nastavlja se dalje, dosta oštro uzbrdo, gotovo po goleti prema  PS Zlatko Prgin.

Ovaj dio uspona vodi s jugozapadne strane poznate stijene na Samaru, izravno prema PS Zlatko Prgin, po dinarskoj goleti.

Nakon prolaska spomenutog planinarskog skloništa i izlaska iz šume, cijelim tijekom uspona otvaraju se vrlo lijepi vidici, kako na visoravan Duler tako i na širu okolicu. Planinarska staza vodi ukoso uzbrdo, malo oštrije u zavojima, sve do izlaska na najviši vrh Republike Hrvatske, vrh Dinara (1831 m), kojeg još zovu i Sinjal.

Sa vrha se treba nastaviti dalje, stalno po jugozapadnom grebenu, do PS Drago Grubač i do vrha Ošljak iznad njega, na kojem se nalazi spomenik domovini. Sa spomenutog vrha silazak se nastavlja po Dinarskoj goleti, stalno uz jugozapadni rub Dinare, do križanja na kojem se desno odvaja planinarska staza za PS Bili cvitak a lijevo za Glavaš. Na ovom križanju treba skrenuti lijevo a planinarska staza za kratko vodi po položenom travnatom terenu, preko nekadašnjih sjenokoša, da bi nakon toga dosta oštro nizbrdo, u serpentinama se spustila do izvora vode „Gornji bunar“ koji se nalazi na 1000 m nadmorske visine.

U natavku silaska, planinarska staza vodi malo kroz šumu visoke makije malo po goleti, stalno pomalo gubeći na nadmorskoj visini, prolazi uz suhozide i izlazi na golet kod utvrde „Glavaš“, od koje se po goleti spušta do PS u zaselku Glavaš ili do kuće na početku sela kod koje se također nalazi veliko parkiralište. Na ovom parkiralištu je bila završna točka ovog planinarskog izleta.