Modrič (magistrala)-Stanići-Kneževići-Malo Libinje-PS Vlaški Grad-Sveto Brdo

Jedan od nekoliko pastirskih putova koji su stoljećima povezivali Libinje, krško polje na 800 metara nadmorske visine i sela Stanići i Kneževići s morskom obalom. Cijelom svojom dužinom od 6,13 kilometara, odnosno 13 km sa svojim vezanim stazama, put prolazi rubnim područjem Nacionalnog parka Paklenica prezentirajući svu raskoš krškog reljefa, flore i faune.

Raseljavanjem stanovništva u drugoj polovici 20.stoljeća,a posebice nakon probijanja obilazne makadamske prometnice od Libinja, staza gubi na značenju i polako zamire, koristi je tek po neki planinar kao najkraći smjer za uspon na Sveto Brdo, drugi najveći vrh Velebita.

Na poziv lokalnog stanovništva i mnogobrojnih ljubitelja prirode i Velebita, Planinarsko društvo Belveder iz Biograda na Moru 2013. god. Pokreće akciju obnovu i uređenja staze kroz građansku inicijativu „ Put koji život znači „.

Nizom volonterskih radnih akcija staza je očišćena od raslinja i pravilno označena u cijeloj svojoj dužini, popravljen je dio urušenih podzida te postavljeni smerokazi. Ovom inicijativom staza je oteta zaboravu i prepuštena na korištenje lokalnom stanovništvu i svim ljubiteljima prirode. Građanska inicijativa za obnovu i uređenje staze Modrič-Libinje „Put koji život znači“ financirana je od zaklade „Kajo Dadić“ iz Splita u sklopu decentraliziranog modela financiranja Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, a potporu su pružili Općina Starigrad i Nacionalni Park Paklenica, te Turistička zajednica općine Starigrad.

Staza počinje gotovo na samoj morskoj obali, u mjestu Modrič na Jadranskoj magistrali. Nakon dvjestotinjak metara kroz naselje staza se nastavlja na put koji se lagano penje kroz krš. Nakon 1 sat hoda dolazi se do sela Stanići na 245 metara nadmorske visine. Selo se smjestilo na blago povišen, krški teren ispod uzvišenja Oštra glava kako bi niz zelenih livadica, malih ograda i vrtača ispred kuća ostalo slobodno za obrađivanje. Naselje je postupno napušteno krajem 20-tog stoljeća i sve zgrade su prepuštene propadanju.Voda iz gusterni se ne preporuča za piće.

Nakon Stanića staza nastavlja sa sve strmijim usponom prema vrhu Sopanj. Uspon prelazi u grubo podzidane serpentine, spomenik neizmjernom ljudskom trudu i naporu na ovom negostoljubivom terenu. Sopanj se zaobilazi sa zapadne strane i izlazi se na livade Uletinca, a vrlo brzo i na Malo Libinje, polje u kršu na cca 750 metara. Stada konja i krava danas .. kao i generacijama ranije, slobodno pasu na području Libinja, Polja i Ličkih dolaca.

Uz samo polje smjestili su se Kneževići. Selo se sastoji od nekoliko kuća i gospodarskih zgrada u nizu. Uz kuće nalazi se i gusterna s vodom za piće. Petar Knežević, koji u Kneževićima povremeno boravi i vodi obiteljsko gospodarstvo svjedoči kako je selo trajno bilo naseljeno do 1978. godine i do drugog svjetskog rata brojilo više od 50 stanovnika. O trajnoj naseljenosti ovog prostora svjedoči prapovjesno Liburnsko naselje Gradina Kneževića na malom uzvišenju koje se uzdiže iznad samog sela. (Opis puta djelomično preuzet iz brošure „PUT KOJI ŽIVOT ZNAČI“)

Nakon Kneževiča staza se spaja s makadamskom cestom probijenom do Libinja. U nastavku uspona, u početku planinarska staza vodi po građenom pastirskom putu, koji vijuga oko vrtača, zatim prolazi pored Ivanjske Lokve, sve dok ne stigne do ruševina kapelice Svetog Ivana u Ličkim Docima. Tu je križanje planinarskih putova na kojem treba skrenuti lijevo jer smjer desno vodi prema Dušicama.

Kada se prođe kapelica planinarska staza skreće polulijevo po pašnjaku 600 m, a nakon toga vodi ukoso uzbrdo po otvorenom kamenjaru kroz kotlinu između Velikog brda s jedne i Malog i Velikog Štirovca s druge strane, do planinarskog skloništa „Vlaški Grad“. Na ovom dijelu uspona je i izvor pitke vode Pećica.

Planinarsko sklonište Vlaški grad nalazi se na 1280 m nadmorske visine. Udaljeno je od planinarskog doma u Paklenici oko 4 sata i oko 1 sat od planinarskog skloništa na Ivinim vodicama. Za noćenje može primiti 8 – 10 osoba. Pogodno je za šetnje prema Svetom brdu, Vlaškom gradu ili Velikom i Malom Libinju. U blizini je izvor koji može presušiti krajem srpnja, a voda se pojavljuje tek nakon obilnijih kiša.

U nastavku uspona od PS Vlaški grad, planinarska staza vodi oštro uzbrdo po južnom obronku Sijaseta do izlaska na prijevoj na kojem se križa sa grebenskom stazom koja dolazi iz smjera Vaganskog vrha. Na tom križanju treba skrenuti desno, najprije polegnuto i lagano uzbrdo po sjevernom obronku Sijaseta, zatim oštro uzbrdo po siparu do izlaska na manju zaravan ispod vrha, a nakon toga jako oštro uzbrdo po tratini i kamenjaru sve do samog vrha.

Sveto brdo (1751 m) je najmarkantniji vrh Velebita i posljednji visoki vrh u nizu vrhova nad Paklenicom. Po visini je drugi velebitski vrh - samo 6 metara je niži od Vaganskog vrha. Na samome vrhu stoji velik metalni križ i ploča na kojoj je ispisano deset Božjih zapovijedi. Zahvaljujući svojem istaknutom položaju, Sveto brdo omogućava nesmetan vidik i na ličku i na primorsku stranu. Pogled sa vrha Svetog Brda je najljepši u Hrvatskoj.