Mostarska Bijela-Grabovčići-PS Barni Do-Lupoglav

Sa magistralnog puta M17, koji vodi od Mostara prema Jablanici, na 20-tom kilometru, nalazi se Mostarska Bijela pritoka rijeke Neretve. Kada se prijeđe most preko spomenute pritoke sa magistralnog puta treba skrenuti desno i voziti uz rijeku oko 750 metara gdje ima proširenje prikladno za parkiranje automobila. Od ovog proširenje makadamski put nastavlja i dalje uz rijeku, lijevom stranom. Ovaj nastavak vožnje je prikladan za terenska vozila, dok je za sva druga vozila najbolje parkiralište na prvospomenutom proširenju. Ovo proširenje je i početna točka ovog planinarskog izleta.

Od parkirališta treba krenuti makadamskim putom oko 2 kilometra, koji vodi lijevom stranom riječice, do drvenog mostića. Na ovom mjestu treba prići spomenuti mostić, posebno ako je veći vodostaj rječice, na njezinu desnu stranu i nastaviti dalje makadamskim putom oko 400 metara, do smjerokaza za Lupoglav.

Odmah nakon napuštanja makadamskog puta i skretanja desno na planinarsku stazu, uočava se da je ista dobro markirana, ugažena i pročišćena od niskog raslinja. Planinarska staza nastavlja dalje kroz grabovu šumu, po dobro položenim serpentinama, stalno se izdižući iz kanjona Bijele. Okvirno, nakon 1,5 sati laganog hoda dolazi se do napuštenog sela Grabovčići, koje se nalazi na 590 m nadmorske visine.

U nastavku uspona od spomenutog napuštenog sela, još oko 1 sat hoda, planinarska staza vodi kroz grabovu a nakon nje prelazi u bukovu prozračniju šumu. Planinarska staza je dosta blago položena, jako je ugodna za hodanje, a sa nje se otvaraju lijepi vidici na Čabulju i Čvrsnicu.

Nakon 3 sata umjerenog hoda od sela Grabovčići, dolazi se do novoizgrađenog planinarskog skloništa na 1580 m nadmorske visine, koje je smješteno na području starih „Galića stanova“ pa su još uočljivi ostaci stanova i torina. Od planinarskog skloništa otvoren je vidik na ipozantni cilj Lupoglav. Dvadesetak minuta laganog hoda od planinarskog skloništa, dolazi se do Barnog dola (1650m)  i spomen obilježja alpinistima koji su poginuli u prenjskoj tragediji pod Lupoglavom 1971 godine. Do spomen obilježja, planinarska staza je ugažena i jako dobro markirana.

Povodom 50-godišnjce Prenjske tragedije, Planinarski savez FBiH će svečano otvoriri planinarsko sklonište "Barni Do". Sredstva za izgradnju skloništa osiguralo je Federalno ministarstvo turizma. Izvođač i organizator radova je PSD "Prenj" iz Mostara.

U nastavku uspona, od spomenutog spomen obilježja, markacijske oznake su zamijenili ćulci (naslagane hrpice kamenja sa kojima prethodni planinari slijedećima olakšavaju orjentaciju). Planinarska staza najprije vodi kroz točilo do izlaska na sedlo gdje se ulazi u veliki impozantni amfiteatar između vrhova Ovča, Lupoglav i Vidina kapa. Kameni ćulci se daju pratiti i usmjeravaju uspon lijevom stranom amfiteatra, do dolaska pod sam vrh.

Završni dio uspona je malo oštriji a planinarska staza dovodi na križanje planinarskih putova koji dolaze iz smjera Tisovice i Lučina. Od ovog križanja, nakon 15-tak minuta hoda, dolazi se na vrh Lupoglav (2102 m). Sa ovog lijepog prenjskog vrha otvaraju se neometani vidici na sve prenjske 2000-tisućnjake. Ushit planinara na ovom mjestu je neopisiv i opravdava sav proliveni znoj na ovom teškom i zahtijevnom usponu, na koje treba savladati preko 2000 m nadmorske visine. Najbolj bi bilo, ovaj dugotrajan i naporan uspon podijeliti na dva dana i prenoćiti u novom dobrom bivku. U slučaju lošeg vremena obavezno korištenje navigacijskih sredstava pošto je završni dio nemarkiran.

Doprinijeli: Adi Duran i Marino Vidović