Kultni vrh bosanskohercegovačkih alpinista. Visok 2102 m. Do 1970. godine zimi je bio neosvojiv a onda su trojica alpinista u februara krenuli na uspon i... nestali. Ilija Dilber, tada jedan od najboljih BiH alpinista, Zijah Jajatović mladi i perspektivni alpinista, student DIF-a, i Milorad Stjepanović, najmlađi član naveze, 14. februara krenuli su na taj vrh iz planinarskog doma na Jezercu i nisu se vratili.
Tog dana na planini je počela oluja, koja je donijela skoro dva metra novog snijega. Skoro pet mjeseci trajala je potraga za njima dok nisu 1. maja nađeni njihovi tragovi na vrhu Lupoglava, a u junu i julu ostaci opreme, skije, ruksaci, cepini... i njihova tijela. Rekonstrukcija je pokazala da su po lijepom vremenu, preskijavši gotovo cijelu planinu, došli do Lupoglava, popeli se na vrh sa istočne strane, i u vrijeme oluje, pali niz zapadnu stijenu, u Barni do.
Zijah Jajatović, prvi pronađeni, ukopan je u Sarajevu, a Ilija Dilber i Milorad Stjepanović u Barnom dolu, ispod Lupoglava.
U znak poštovanja prema tim hrabrim alpinistima, i sjećanja na prvi zimski uspon na Lupoglav i tragediju koja se nakon toga dogodila, već gotovo 40 godina alpinisti, vikendom oko 14. februara, dolaze na Memorijalni pohod na Lupoglav. Najbliži pristup je iz mostarske Bijele, sa 120 m. Put je markiran i vodi od ušća Bijele u jezero Salakovac do sela Grabovčića, prije rata stalno naseljenog, planinarima poznatog po gostoprimstvu baba Janje Lojpur, a danas napuštenog, sa samo jednom, djelimično očuvanom kućom u kojoj se za nevolju može i prespavati. Ispod sela nalazi se izazovna, još neprepenjana stijena visoka 100 metara.
Put iz sela dalje vodi do Barnog dola, iznad kojeg se diže markantni vrh Lupoglava. Do Barnog dola, na visini od 1600 m potrebno je oko 5 sati hoda, i u njemu alpinisti u februaru, u vrijeme memorijalnog pohoda, postavljaju šatore i spavaju prije finalnog uspona na vrh. Temperature su vrlo niske i znaju padati na – 18° C, a vjetrovi i olujna nevremena, posljednjih nekoliko godina gotovo da nijednom, od stotinjak planinara i alpinista, ne dozvole uspon na vrh.
Uspon, iz Barnog dola do podnožja Lupoglava nije težak, ali je posljednjih 300 m strm, sa nagibima u snijegu do 45° i, i zahtijeva dobro znanje penjanja u snijegu i traje oko 3 sata. Posljednjih 100 metara uspon postaje lakši, a vrh nudi nezaboravan pogled na sve vrhove Prenja, dolinu Lučina, Poljica, Barni, susjednu Čvrsnicu, Velež, a vidik se pruža gotovo do Maglića i crnogorskih planina. U zimu 2009 niko od 67 planinara i alpinista nije uspio popeti se na vrh. Grupa od 5 najupornijih vratila se 100 m ispod vrha zbog oluje.
Naravno, u posljednjih 40 godina bilo je tako lijepih februarskih dana da su se na desetine planinara i alpinista popeli na vrh. Ostali pristupi traže odličnu kondiciju, znanje turnog skijanja, sposobnost orijentacije, visokogorsko iskustvo, ili dobrog vodiča, a najbliži je iz Lučina 1600 m, sa sjeverne strane, u kojim ima jedna mala lovačka kuća, za 3 sata, ili iz Tisovice, za 4-5 sati. Navedeni pristupi vrhu Lupoglava zahtijevaju prethodni dan prilaska tim lokacijama, ali i nude visokogorcima da u potpunosti dožive zimske ljepote Prenja u punom sjaju. (http://www.zone-2000.net/service/books_img/prenj.pdf)
