Orebić (Crkva) » Sveti Ilija

Ovaj uspon kreće iz Karmena i Bilopolja, pored samostana. Kod samostana treba parkirati automobil pa krenuti zapadno 850 metara asfaltnom cestom do Bilopolja. Pored znaka zabranjenog parkiranja, koji je neki vlasnik postavio na svoju parcelu, desno se skreće na planinarsku stazu.

Staza vodi kroz zaselak između kuća, zatim kozjom stazom iznad zaselka kroz makiju, a nakon toga golim terenom do lovačke kuće. Na ovom usponu stalno se pruža najljepši pogled na grad Korčulu i na Korčulanski arhipelag. Staza je dobro uhodana, označena i jednostavna za snalaženje.

U nastavku planinarska staza vodi kroz borovu šumu sve do planinarskog doma kod kojeg se ova staza spaja sa onom koja dolazi iz Ruskovića. Ovaj planinarski dom zidan u kamenu, dao je sagraditi Nadvojvoda Karlo von Habsburg, zbog lova na čaglje, te je tom prilikom napravljen i put iz zaseoka Urkunici, kao i pojilo za životinje.

Na stotu godišnjicu (2008 g.) planinarsko društvo Sv. Ilija iz Orebića uz potporu lokalnih vlasti počelo je sa obnovom kuće. Danas je kuća u potpunosti obnovljena nalazi se na 800 m nadmorske visine.

Od planinarskog doma staza još neko vrijeme vodi kroz borovu šumu, a potom prolazi kroz kamenjar i kršku golet obraslu travom i mediteranskim biljem.

Sam vrh je obilježen manjim drvenim križom oko kojeg je veća gomila kamenja – ostaci kapelice Sv. Ilije iz 17 stoljeća. Na stijeni je ugrađena ploča na kojoj je ispisano ime vrha i nadmorska visina. Uz to, tu je ugrađen i metalni planinarski žig u tuljac sa upisnom knjigom posjetitelja.

Sv. Ilija je najviši vrh poluotoka Pelješca. Zbog visine i izdvojenog položaja Pelješca to je jedan od najširih i najljepših vidikovaca u hrvatskim planinama. Nalazi se na zapadnom kraju poluotoka. Masiv oko vrha Sv. Ilije proteže od sjeveroistočne do jugozapadne obale poluotoka, te je 6,5 km dug i oko 2,5 km širok. Jedna legenda kaže da je vrh bio nazvan Perunovo brdo, po starom slavenskom bogu Perunu, gospodaru gromova.

Crkva Sveti Ilija na vrhu je izgrađena u 16 ili 17 stoljeću, te je bila uništena od strane mnogih udara gromova u 19 stoljeću i nikada nije ponovno obnovljena. Sa vrha je zadivljujući pogled prema sjeveru na Hvar i Biokovo, te prema Korčuli, Mljetu i Lastovu sa južne strane.

Za ovaj vrh postoji puno upozorenja da je pun zmija i ne zove se bez razloga Zmijino brdo. Preporuka je da se u ovaj uspon kreće propisno obuven i odjeven, što zbog zmija, što zbog kamenjara.