Sveti Ilija (Sveti Ilija, 961 m) je najviši vrh i najpoznatija planinarska destinacija na Pelješcu, nalazi se na zapadnom kraju poluotoka. Masiv oko vrha Sv. Ilije proteže od sjevernoistocne do jugozapadne obale poluotoka, te je 6,5 km dug i oko 2,5 km širok.
Jedna legenda kaže da je vrh bio nazvan Perunovo brdo, po starom slavenskom bogu Perunu, gospodaru gromova. Crkva Sveti Ilija i Pantelija je ovdje izgrađena u 16 ili 17 stoljeću, te je bila uništena od strane mnogih udara gromova u 19 stoljeću i nikada nije ponovno obnovljena. Sv Ilija zamijenilo je ime Perun. Kasnije u povijesti talijanski naziv Monte Vipera (planina zmija) je bio u uporabi. Neki misle ime je došlo od zmije otrovnice, imena poskok, koja živi u tom području, a drugi misle da je zbog konfiguracije strmih stjenovitih padina iznad Orebića koje podsjećaju na zmiju, sa svojim cik-cak linijama geoloških slojeva. Lokalni stanovnici ga jednostavno nazivaju, Ilija.
U nižim dijelovima planine prevladava mediteranski hrast i hrast crnika. Iznad 750 m možete naći lijepe šume crnog dalmatinskog bora. Ostala područja su pokrivena makijom ili stijenama prekrivenim mirisnim mediteranskim biljem. Planine i vrhovi na poluotoku Pelješcu su dostupni za uspon tijekom cijele godine. Iako je najbolji period za uspon proljeće i jesen, zahvaljujući najviše ugodnoj temperaturi i lijepoj vidljivosti.
Iako tanak sloj snijega može pokriti vrhove Pelješca za kraća razdoblja u zimskom periodu, općenito planine i vrhovi su većinu vremena bez snijega i dostupni su zimi. U zimskom periodu sa vrha Sv. Ilija pruza se prekrasan pogled na snijegom prekrive Dinarske vrhove na kopnu, te s druge strane prema otocima Jadrana, sto je nezaboravno iskustvo. Panorama iz Sv. Ilije uključuje pogled na planine Biokovo, Mosor, Rilić, Čvrsnica, Prenj, Velež, delta Neretve, otoke srednje i južne Dalmacije (Korčula, Brač, Hvar, Vis, Mljet, itd…). Sve do Dubrovnika i planine Orjen u Crnoj Gori, a ako ste dovoljno sretani možete vidjeti obalu Italije, ali samo tijekom sjevernog vjetara (Bura), kada je nebo kristalno čisto.
Postoje dvije planiniske kucice, drvena na 565m. nadmorske visine, koja je postavljena sredinom 80-tih, od strane lovačkog društva, te kamena koja se nalazi na točno 800m. nadmorske visine. Tu kućicu je 1908 g. dao sagraditi Nadvojvoda Karlo von Habsburg, zbog lova na čaglje, te je tom prilikom napravljen put iz zaseoka Urkunići, kao i pojilo za životinje.
Na stotu godišnjicu (2008g.) planinarsko društvo uz potporu lokalnih vlasti krenulo je u obnovu iste, te se radovi privode kraju. Najopasnije vremenske situacije na planinama mogu biti u slučaju iznenadnih oluja, mećava ili guste magle (posebno u kasnu jesen, rano proljeće, ili za vrijeme iznenadne ljetne oluje). Od opasnosti u planinama na Pelješcu, treba dati posebnu pozornost na mogućnost za susret sa zmijom, uključujući najotrovniju u području, Poskok.
Od ostalih stvari, kojih trebate biti svjesni i savjesni, jest odjeca, duge hlace u svim uvjetima (ljeti), isto tako obuca koja mora biti primjerena za planinske uvjete. Pogled s vrha naprosto je nevjerojatan. Prema Hvaru i Biokovu na sjevernu stranu te prema Korčuli, Mljetu i Lastovu s južne strane. Na vrhu se nalazi ploča u stijeni koja označava ime vrha i nadmorsku visinu te drveni križ i metalni žig u stijeni. Za ovaj vrh postoji puno upozorenja da je pun zmija i ne zove se bez razloga Zmijino brdo. Preporuka je da se u ovaj uspon kreće propisno obuven i odjeven, što zbog zmija, što zbog kamenjara.
