Orebić » Ruskovići » Sveti Ilija

Ovaj uspon ide iz Orebića, zaselak Ruskovići. Tu cesta prestaje i započinje prava staza, a tu se i po prvi puta susreće s markacijom. Markacija je inače vrlo blijeda, ali gotovo da nije ni potrebna jer je staza građena i izvrsno uređena.

Ovaj dio staze ide kroz makiju i sitno raslinje. Staza, zatim, prati strme litice i potom se kroz usjek između vrhova Vižanjica s desne i Kabla s lijeve strane, ulazi u visoku šumu bora i crnike koja za vrijeme vrućina daje dobru hladovinu.

Na izlasku iz šume dolazi se na sipar. Tu treba predahnuti i uživati u najljepšem pogledu na Orebić koji se s ovog mjesta najbolje vidi. Po siparu treba pažljivo hodati jer slučajno proklizavanje može biti kobno. Nakon sipara staza ide kroz nagorenu šumu crnog bora, gdje malo gubi na visini pa ponovo blagim usponom dovodi nas do planinarskog doma.

Ključ od planinarskog doma nalazi se u PD Sveti Ilija iz Orebića. Ovaj planinarski dom zidan u kamenu, dao je sagraditi Nadvojvoda Karlo von Habsburg, zbog lova na čaglje, te je tom prilikom napravljen i put iz zaseoka Urkunici, kao i pojilo za životinje. Na stotu godišnjicu (2008 g.) planinarsko društvo Sv. Ilija iz Orebića uz potporu lokalnih vlasti počelo je sa obnovom kuće. Danas je kuća u potpunosti obnovljena nalazi se na 800 m nadmorske visine.

Od planinarskog doma staza još neko vrijeme vodi kroz borovu šumu, a potom prolazi kroz kamenjar i kršku golet obraslu travom i mediteranskim biljem.

Sam vrh je obilježen manjim drvenim križom oko kojeg je veća gomila kamenja – ostaci kapelice Sv. Ilije iz 17 stoljeća. Na stijeni je ugrađena ploča na kojoj je ispisano ime vrha i nadmorska visina. Uz to, tu je ugrađen i metalni planinarski žig u tuljac sa upisnom knjigom posjetitelja.

Sv. Ilija je najviši vrh poluotoka Pelješca. Zbog visine i izdvojenog položaja Pelješca to je jedan od najširih i najljepših vidikovaca u hrvatskim planinama. Nalazi se na zapadnom kraju poluotoka. Masiv oko vrha Sv. Ilije proteže od sjeveroistočne do jugozapadne obale poluotoka, te je 6,5 km dug i oko 2,5 km širok. Jedna legenda kaže da je vrh bio nazvan Perunovo brdo, po starom slavenskom bogu Perunu, gospodaru gromova.

Crkva Sveti Ilija na vrhu je izgrađena u 16 ili 17 stoljeću, te je bila uništena od strane mnogih udara gromova u 19 stoljeću i nikada nije ponovno obnovljena. Sa vrha je zadivljujući pogled prema sjeveru na Hvar i Biokovo, te prema Korčuli, Mljetu i Lastovu sa južne strane. Za ovaj vrh postoji puno upozorenja da je pun zmija i ne zove se bez razloga Zmijino brdo.

Preporuka je da se u ovaj uspon kreće propisno obuven i odjeven, što zbog zmija, što zbog kamenjara.