PD Poklon » Vojak » Mala Učka » Brgud » Štikovac » Sisol » Plomin

Početna točka ovog planinarskog izleta nalazi se na pijevoju Poklon. Ovaj prijevoj spaja Učku i Ćićariju. Na prijevoju se nalazi i informativni pult „Parka Prirode Učka“, planinarski dom Poklon i dosta veliko parkiralište.

Od ove točke do vrha Vojak (1401 m) vodi poučna planinarska staza. To je u naravi građena planinarska staza koja gotovo do samog vrha vodi kroz visoku bukovu šumu, nekoliko puta presjecajući asfaltnu cestu koja također vodi gotovo do samog vrha.

Do vrha bi se moglo i automobilom uskom asfaltnom cestom ali ona je zapriječena rampom koja je gotovo stalno podignuta. Na skretanju s glavne na ovu cestu je obavijest da se cestom mogu koristiti samo oni koji imaju posebnu dozvolu.

Na Vojaku je smještena stara kula-vidikovac, s koje se može uživati u punih 360˚ izuzetno atraktivne panorame. Za vedra vremena moguće je golim okom vidjeti Kvarnerski zaljev s otocima, planine Gorskog kotara, čitav Velebitski masiv, Istarski poluotok, Alpe i Veneciju. S vrha Učke slijedi malo oštriji spust po travnatoj goleti do sedla iznad sela Mala Učka. Na tom sedlu je veće križanje planinarskih puteva, pa za nastavak treba odabrati smjer koji vodi prema selu Mala Učka. Staza se u dosta oštrom spustu, koji vodi kroz bukovu šumu i djelomično po siparu, vodi do sela Mala Učka.

Mala Učka najviše je ruralno naselje u Istri, smješteno na 995 metara nadmorske visine. Nekad je u Maloj Učki živjelo 130 stanovnika koji su se zvali Učkari, bavili se stočarstvom i bili poznati po dobrom siru. Danas jedno poljoprivredno gospodarstvo nudi svježi ovčji sir. Na prvi pogled čini se da je to možda jedino domaćinstvo koje je stalno nastanjeno u ovom selu. Prema svim informacijama i ova obitelj boravi ovdje samo u ljetnim mjesecima, čuvajući svoje ovce koje imaju dovoljno kvalitetne ispaše i nudeći sir skutu. U selu ima dosta obnovljenih kuća ali čini se da se koriste samo za odmor kao vikendice. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, točnije 30. travnja 1944. godine, Talijani i Nijemci do temelja su spalili selo, te su se Učkari poslije rata iselili zbog teških gospodarskih prilika. Selo je i u takvom stanju ostalo dovoljno slikovito da ga se 1976. godine upiše u Registar nepokretnih spomenika kulture kao zaštićenu ruralnu cjelinu. Šarolikost flore i pejzažna ljepota reljefa i krajolika s ruralnim kvalitetama naselja okruženog stijenama i pašnjacima predstavljaju izuzetnu prirodnu vrijednost. Do Male Učke vodi makadamska cesta od sela Vela Učka.

Za dosta planinara ovo je početna točka uspona na vrh ili na druge dijelove ove prekrasne planine. U ovom selu ima česma s pitkom vodom. U nastavku planinarska staza slijedi kozji put, vodi kroz šumu pored vrtača i napuštenih stočarskih stanova, do križanja s makadamskom cestom. Na ovom križanju, s desne strane u hladovini, napravljeno je odmorište. To je u naravi jedan stol s dvije klupe. S ovog mjesta lijep je pogled na Učku visoravan. Od ove točke planinarska staza slijedi makadamsku cestu gotovo sve do vrha Brgud (907 m). Ispod ovog vrha je privatna kuća u kojoj vjerojatno obitava jedan umjetnik. Sve okolo su istaknute neke skulpture koje su u pravilu uzete iz prirode. Na samom vrhu je kameni stol. Vrh je označen jednom kamenom skulpturom na vrhu koje je kip Blažene Djevice Marije koji gleda prema vrhu Vojak.

Na području PP Učka nalazi se registrirano letjelište “Učka” s uzletištima na lokacijama Vojak i Brgud.

Na ovom vrhu je planinarski žig Istarskog Planinarskog Puta (IPP). Nakon ovog vrha, planinarska staza nastavlja po zatravljenom kamenjaru, kroz područje na kojem dominira bor, neugaženim markiranim planinarskim putem. Treba dobro pratiti markacije da se nepotrebno ne luta. Hodanje ovim terenom koji povremeno vodi po pravom kamenjaru, zahtjeva veliki oprez i pažnju. Ovaj dio staze ne smije se podcjeniti i treba je ozbiljno shvatiti da ne dođe do nepotrebne ozljede. Staza prelazi preko vrha Kremenjak (827 m) na kojem također ima planinarski žig i kontrolna je točka IPP-a. Kada se dođe do križanja s makadamskim putem, treba skrenuti desno na njega.

Dalje staza vodi po makadamskom putu do križanja sa smjerokazima. U ovo slučaju, nije nastavljano po smjerokazu za vrh Sisol nego je nastavljeno po makadamskom putu bez markacija, sve dok se ne dođe na slijedeće križanje planinarskih puteva. Ovo križanje je u podnožju vrha Štikovac. Tu staza skreće desno s makadamske cete, a vodi po markiranom kamenjaru, stalno po grebenu koji je mjestimično jako uzak. S desne strane vam je stalno bezdan prema Čepić polju. Ovakva situacija na stazi je sve do 200-tinjak metara iza vrha Sisol (835 m). Treba biti jeko oprezan i ne prelaziti ove predjele sam. Ovaj dio planinarskog puta rijetko je posjećen. Ako se dogodi kakava povreda ne treba računati da će naići slučajni prolaznik i pomoći vam. Na tom području je slab ili nema telefonskog signala. U nesretnom spletu okolnosti, ova planinarska avantura mogla bi biti pogubna.

Vrh Štikovac (780 m) je kontrolna točka IPP-a i ima planinarski žig. Sisol je uz navedeno i kontrolna točka HPO-a. Nakon Sisola, Učka počinje gubiti snagu i spušta se preko velike travnate visoravni, na kojoj je nekada bilo jako puno vrtača koje su bile obrađivane, na kraju koje u vrlo oštrom spustu po makadamskom putu s nekoliko prikrata, spušta se u mjesto Plomin. Kada se dođe u mjesto, treba se spustiti do jadranske magistrale. Ako je za prijevoz ostavljen automobil na odredištu, preporučamo da to bude na parkiralištu vidikovac iznad plominskog zaljeva. Ovdje automobil nikome ne smeta a nalazi se 300-tinjak metara jadranskom magistralom prema Opatiji.