Prenj započinje pored Glavatičeva na Neretvi, a proteže se sve do Bijelog Polja kod Mostara. Okružuju ga planine Visočica sa istoka, Bjelašnica sa sjeveroistoka, Bitovnja sa sjevera, Čvrsnica sa zapada, Velež sa juga i Crvanj sa jugoistoka.

Prenj ima tri rijeke istog imena – Bijela. Konjička Bijela teče širokom dolinom koja počinje na sjeveroistočnim padinama planine, i nakon desetak kilometara uvire u Neretvu. U dolini je smješteno selo Bijela, na nadmorskoj visini od 600.

Iznad doline, u alpskom krajoliku su obronci Borašnice, Zubac, Osobac, Taraš, Velika Motika, Kruna, Velika Kapa i konjička Bjelašnica, sve vrhovi blizu ili preko 2000 metara. Ljeti su to šumovite padine ispresijecane alpskim livadama, točilima, jarugama, a zimi prekrivene debelim sniježnim pokrivačem.

Iz Konjica treba voziti u smjeru Boračkog jezera i Konjičke Bijele, do račvanja cesta na kojem se lijevo odvaja cesta za Boračko jezero a desno se nastavlja za Konjičku Bijelu. Od ove točke vozi se još 4,5 km po asfaltnoj cesti, koja završava na kraju sela Konjička Bijela, kod pilane. Nakon njega dolazi se na makadamski put, koji nakon brojnih serpentina i oko 24 km, preko Ljubine i Rapta dolazi u dolinu Tisovica, koja se pruža do samog vrha Zelene glave.

Od mjesta pogodnog za parkiranje automobila do PK Vrutak treba savladati 210 m nadmorske visine na udaljenosti od 2,2 km. PK Vrutak je početna točka izleta na Lupoglav. Da bi se osiguralo prenoćište u ovoj zaključanoj planinarskoj kući, treba zvati gosp. Seada Ribića na broj mobitela: +387 61 741 797 ili sekretara Amiru na broj mobitela: +387 61 918 891 i dogovoriti se oko ključa. Cijena noćenja u ovoj planinarskoj kući je 5 KM po osobi. Sa ovim planinarskim skloništem upravlja PD Borašnica iz Konjica. U ovom planinarskom društvu gosp. Sead obnaša dužnost presjednika a gospođa Amira sekretara.

Na Lupoglav (2102 m), jedan od najatraktivnijih i najljepših vrhova Prenja, najlakše se možemo doći sa Tisovice ili od PK Vrutak. Ukratko rečeno, planinarska staza vodi iz Tisovice ili PK Vrutak preko Zakantara prema Lučinama, od kojih se oštro uspinje prema vrhu Lupoglav. Planinarska staza je jako atraktivna, ambijentalnim doprinosom umor gubi svaki smisao, dok doživljaj penjanja i osvajanja vrha Lupoglava, hrani i upisuje se trajno u dušu planinara.

Planinarska staza iz Tisovice dobro markirana i lagana za snalaženje sve do područja pod klekovinom u Čemerikovim docima. Kroz klekovinu planinarska staza je zarasla pa su planinari dodali markacije čuljcima koje se vrte oko izvorne zarasle staze. Ova situacija čini manju nelagodu ali obzirom da nije duga, kada se prođe brzo se zaboravi. Na ovom usponu treba obratiti pažnju na predjel oko izvora vode na Zakantaru jer postoje upozorenja na opasnost od mina, te zbog toga izvor i nije označen na gpx tragu.

Nakon Zakantara stiže se u Krašku uvalu Čemerikovi doci i nastavlja se uspon preko Rupa i zapadnog obronka Soplja (1808 m) u suhu dolinu Lučine. Na ovom dijelu planinarska staza je dobro markirana a vodi kroz područje koje je gorjelo prije nekoliko godina. Izgorjela je sva klekovina a ugorci su maknuti sa planinarske staze pa je snalaženje i orjentacija lagano i jednostavno.

Nekoliko opservacija iz daleke prošlosti: ispod Lupoglava i Ovča u cirkovima okrenutim prema sjeverozapadu nalazio se ledenjak, koji je prelazio preko stepenice i spuštao se u uvalu Lučine krećući se prema sjeverozapadu i preobratio ovu uvalu u korito. I dalje nastavljajući svoj put prema zapadu-jugozapadu, zaoblio je stepenicu i završio na strmoj padini, kojom su Lučine rastavljene od doline Mostarske Bijele. Od Lupoglava dubokom dolinom potoka Bijele otvara se prolaz u dolinu Neretve.

Kada se dođe do sjevernog ruba doline Luče, planinarska staza nastavlja po izohipsi Vjetrenih brda, uglavnom po siparu, stalno umjereno uzdižući se do uskog prolaza između vrhova Ovča i Vidine kape. Na ovom posljednjem dijelu, planinarska staza vodi po najstrmijoj padini, koja ulijeva strah i traži oprez i za vrijeme uspona bez snijega. Za uspone, kada je ova dionica pod snijegom, treba imati svu potrebnu opremu za kretanje u ovakvim uvjetima.

Nakon prolaska spomenute padine i izlaska kroz prolaz između Ovča i Vjetrenih brda, dolazi se na južnu padinu Lupoglava. U nastavku slijedi dosta oštar, ali ne i pretjerano naporan, uspon po malim serpentinama do vrha Lupoglava.

Vrh Lupoglava je označen povećom složenom gomilom kamenja u kojoj se nalazi upisna metalna kutija, na kojoj je istaknuto ime i nadmorska visina. Na metalnoj upisnoj kutiji je i natpis da se radio o kontrolnoj točki VHT (Visoke Hercegovačke Transverzale).

Vidik sa Lupoglava, zahvaljujući njegovom obliku i visini, nije ometan niti u jednom smjeru. Lijepo se vide gotovo svi vrhovi Prenja, Čvrsnica, Vran, Velež, Maglić... , dok je posebno impresivan pogled na dolinu Lučine. Jednom, kada se planinar nađe na ovom teško dostupnom vrhu, kada osjeti njegovu moć i otimanje u usponu, i na kraju kada savlada sve teškoće i napore uspona, slijedi veličanstvena i nezaboravna nagrada u vidicima sa njega.

Albumi sa slikama

Komentari korisnika

Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovu stazu.

Statistika i pregled staze

Vrijeme trajanja:

04 h 19 min

Visina polazišta:

1562 m

Visina odredišta:

2102 m

Minimalna visina:

1490 m

Maksimalna visina:

2102 m

Uk. vis. raz. uspona:

828 m

Uk. vis. raz. silaska:

298 m

Ukupna duljina:

8.2 km

Prosječni nagib:

16 %

Utrošak energije:

9145 kcal

Zahtjevnost staze:

Jako teška

Markacija staze:

Dobra

Tip aktivnosti:

  • Planinarenje

Sezone:

  • Zima
  • Proljeće
  • Ljeto
  • Jesen
Visinski graf staze
Graf puta staze

Preuzmi GPS trag

Samo prijavljeni korisnici mogu preuzeti GPS trag.

Dijeli stazu

Podijeli na FacebookuPodijeli na PinterestuPodijeli putem e-maila