Osnovne karakteristike: Sastoji se od ferata „Devet tornjeva“ i „Vjetar s Dinare“

Ukupna dužina ferate 1700 m, visinska razlika 730 m

Kratki povijesni osvrt na uspone po stijeni Ošljak (Alpinistički smjer „Dvojni C“)

Južni dio Dinare sa svojim izraženim grebenima, uvijek je plijenio pažnju alpinista. Među tim grebenima posebno se ističe stijena Ošljak po kojoj je nekada vodio alpinistički smjer „Dvojni C“.  Prema dostupnim i objavljenim zapisima, ovaj alpinistički smjer, prvi su ispenjali alpinisti Branko Puzak i Zoran Malenica, alpinistički odsjek PD Matica-Zagreb, 11. 09,1976. O tome je ostavljen zapis u časopisu „Naše planine“ koji je preteča „Hrvatskog planinara“, broj 3-4 iz 1977. godine, pod naslovom: Prvenstveni usponi – „Dvojni C“ u JZ stijeni Dinare-Ošljak“.

Kao posljednji o kojima postoji zapis, ovaj su smjer ispenjali Mladen Matetić i Tomislav Jerković, članovi PD „Promina“ iz Drniša. Taj uspon je opisan na stranici https://www.pd-promina.hr/odsjeci/alpinisticki-odsjek/200-u-smjeru-dvojni-c.

Ovako lijep i zahtjevan objekt po kojem će proći tisuće naših suvremenika, kao i tisuće naše djece u budućnosti, svojim nesebičnim darivanjem slobodnog vremena, darovali su: Mladen Maletić, Ivan Zebić Klepton, Tomislav Jerković, Ana Buklijaš, Ante Jović, Jurica Veić, Petra Baleta, Ante Tošić, Mario Vukušić, Tome Prpa (Tom Samotnjak), Stipe Munivrana (izrađivao i klinove u radionici) te stari splitski alpinista Tesla (Barać). Ekipa koja je svoj nesebični doprinos dala na pristupnom putu je: Marinko Smoljo-Čićko, Ivan Gabelica i još puno drugih samozatajnih prijatelja planinarenja i alpinizma. Sve radove na realizaciji ove „Super ferate“ koordinirao je nezamjenjivi Darko Gavrić-Čerčo.

Tomislav Jerković je jedan od najzaslužnijih izvođača ferate „Dinaridi-Ošljak“, koji je kao alpinist ispenjao alpinistički smjer „Dvojni C“, kojeg gotovo u cijelosti prati spomenuta ferata.

Prilaz Super Ferati Dinaridi-Ošljak

S magistralne ceste Knin-Sinj, dolazeći iz smjera Knina, neposredno prije table za oznaku početka mjesta Kijevo, prema putokazu, treba skrenuti lijevo za Podinarje. Nakon skretanja, na prvom križanju ove asfaltne ceste s drugom užom cestom, treba skrenuti desno. Kao orijentir može poslužiti smjerokaz za „Vilu Podinarje“ koji se nalazi s lijeve strane ceste. Nakon skretanja treba slijediti biciklističku stazu 403 koja vodi po uskoj asfaltnoj cesti do smjerokaza na kojem su istaknuti smjerovi biciklističkih staza 403 i 413. Na tom mjestu, s lijeve strane ove uske asfaltne ceste, odvaja se makadamski put  na koji skreće biciklistička staza 413. Ako se na ovaj planinarski izlet dolazi s automobilom tipa limuzine, tada se preporučuje da se isti parkira na ovom mjestu i da se uspon  nastavi pješke. U ovom planinarskom izletu, radi cjelovitog opisa, ova točka je odabrana kao početna točka izleta.

Ako se želi skratiti  uspon, tada treba skrenuti na lošiji makadamski put i voziti po njemu 2,2 km. Na toj dionici dolazi se do križanja dvaju makadamskih putova  na kojem treba skrenuti desno i nastaviti vožnju do pozicije na kojoj se s desne strane nalaze dva naslagana kupa kamenja (ćulka). Na tom mjesto treba parkirati automobil i nastaviti uspon pješke još 1,1 km do planinarskog skloništa „Bili cvitak“. Ako se ima pravo terensko vozilo, s njim se može doći do spomenutog planinarskog skloništa.

Od PS „Bili cvitak“, (trenutno u finalnoj izgradnji),  do ulaska u feratu „Dinaridi“, izgrađen je, gotovo u cijelosti, pristupni pješački put. Prije samog ulaska u feratu napušta se spomenuti pješački put i nastavlja se dalje po manjim serpentinama na  ugaženoj pješačkoj stazi, kroz nisku makiju, do samog ulaska u feratu. Na sv. Antu 2020. godine ovaj završni dio pristupnog puta nije bio adekvatno označen, a trebalo bi pročistiti i makiju. Ne sumnjamo da će to biti napravljeno prije kraja radova na ovoj adrenalinskoj ljepotici. Od PS „Bili cvitak“ pa do ulaska u feratu „Dinaridi“ ima 880 m. Ulaz u feratu se nalazi na 1010 m nadmorske visine.

Ferata „Devet tornjeva“

Osnovne karakteristike: Ulaz u feratu-bivak „Dinaridi“: dužina 650 m, visinska razlika 350 m

Lijepo osmišljen i selektivan početak ferate.  Dužina segmenta je  desetak  metara.  Mali previjes koji se mora savladati s rukama  može se  okarakterizirati težinskim faktorom „C“i  neće ga moći savladati mnogi koji zalutaju na ovakav uspon. Nakon savladavanja spomenutog previjesnog dijela, slijedi uspon u dužini od 30-tak metara uz vertikalnu stijenu, težina „C“. Nakon ove vertikale ulazi se u kamin kroz koji slijedi uspon osiguran sajlom, težina „B“.

Nakon prolaska kroz kamin izlazi se na greben nakon kojeg slijedi usjek dužine oko desetak  metara. Ovaj usjek je premošćen kvalitetno učvršćenim ljestvama koje imaju sajlu za pridržavanje s obje strane, a koja služi ujedno za korištenje seta za samoosiguranje. Nakon prelaska ljestava, dolazi se na usku policu od koje započinje vertikala od četrdesetak  metara nadmorske visine, koja na jednom dijelu ima i mali previjes koji se savladava gustim gazištima, pa ovaj uspon zbog toga ima težinu „C“, dok bi sa prorijeđenim gazištima sigurno bio težine „D“.

Kada se savlada prethodno spomenuta vertikala, izlazi se na uži razgledni greben čija je dužina oko 70 m, težine „B“, s kojeg se otvaraju jako lijepi vidici na okolinu, a težina ferate dozvoljava lagano opuštanje i uživanje u njima.

U nastavku, nakon segmenta „B“, dolazi se do jedne razvedene vertikale visine oko 50 m po kojoj se izlazi na sljedeći greben. Zadnjih tridesetak  metara prethodno spomenute pedesetmetarske  vertikale može se okarakterizirati da je težine „C/D“. Na jednom njenom dijelu, gazišta su postavljena tako da je nužna upotreba ruku za izvlačenje na sljedeću policu, koristeći se tehnikom slobodnog penjanja s osiguranjem. Ova dionica nije za neiskusne ferataše, a posebno nije za one koji imaju problema s visinom ili kondicijom. Na zadnjem dijelu ove vertikale je  kraći previjesni dio, nakon kojeg se izlazi na greben.

Na sredini spomenutog grebena, koji je težine „B“,ferata prolazi preko jednog od tornjeva. Uspon na njega vodi oko previjesne stijene, bez postavljenih gazišta, nakon čijeg se savladavanja  ulazi  u vertikalu, koja je osigurana sajlom i rijetkim klinovima. Uspon treba obaviti po mjestimično krušljivom kamenju,  pa treba paziti na sljedećeg penjača koji prethodnog ne smije pratiti u stopu. Uspon na ovaj toranj podsjeća na završni uspon na feratu „Cjajnik“, samo što je kraći. Ovaj dio uspona, ako se ne budu dodavala dodatna gazišta, ima težinu „D“, dok bi u slučaju dodanih novih gazišta koja olakšavaju savladavanje, težina bila „C“. Ovaj uspon na toranj može se zaobići s njegove desne strane, što adrenalinski ferataši nikako ne bi smjeli napraviti. Ovo je točka na prvom dijelu ferate, za čije savladavanje treba najviše vještine i smjelosti, a te karakteristike ovoj ferati daju posebnu draž.

Na kraju ovoga grebena, kada se prođu tornjevi, slijedi završni uspon na vertikalnu stijenu, nakon kojeg se izlazi na malo veću policu, na kojoj je postavljen bivak „Dinaridi“ (težina „C“). Ovaj bivak se nalazi na najljepšem i najrazglednijem adrenalinskom mjestu u hrvatskim planinama i šire.

Od bivka „Dinaridi“ trasiran je i realiziran silazak do točke ulaska u ovu feratu. Za vrijeme silaska treba imati set za samoosiguranje i zaštitnu kacigu, jer je silazna staza također ferata koja je na mjestima težine „B“, a ostatak silaska je osiguran sajlom koja se može koristiti za jednostavnije i sigurnije spuštanje. Silazna staza u prvom dijelu vodi uz zapadni rub kuloara istočne strane grebena ferate. Ovaj kuloar se može napustiti na četvrtom ili trećem skoku. Ako se napusti na četvrtom skoku, tada se do trećeg skoka treba spustiti po ferati, niz jednu vertikalu težine „C“ i na njemu izići sa ferate na zapadnu stranu. Do ove točke se dolazi kada se spust po kuloaru nastavi do trećeg skoka na kojem se dolazi na križanje sa feratom. Na ovaj način spusta zaobilazi se prethodno spomenuti spust po vertikali.

U nastavku spusta, najprije se savladava osigurana stijena, po kojoj se silazi u šumu. Nakon silaska u šumu, daljnji spust je jednostavan i vodi djelomično po građenim stepenicama i po serpentinama, na svim strmijim mjestima osiguran sajlom ili konopom za pridržavanje, do točke ulaska u feratu. Od ove točke treba se vratiti po stazi uspona i na taj način završiti ovaj lijepi adrenalinski izlet.

Ideja da se napravi siguran izlaz s ferate je hvale vrijedna,  jer i ova prva dionica daje dovoljno zadovoljstva i užitka pa je idealna za korištenje za penjače koji imaju manje vremena.

Ferata „Vjetar s Dinare“ (bivak „Dinaridi“-Ošljak: dužina 1050 m, visinska razlika 380 m)

Kao i kod prve dionice, prvi uspon s police na kojoj se nalazi bivak „Dinaridi“ je selektivan. Naime, odmah se kreće s 5-6 m okomitom stijenom, koja je u gornjem dijelu previjesna i na koju se treba izvući na ruke (težina „C/D“). Ova stijena je početno malo oštrije upozorenje penjačima da procijene svoje psihofizičke sposobnosti za nastavak uspona dalje. Ako je ova stijena teško savladiva prepreka, tada je najbolje rješenje vratiti se nazad na početnu točku po, uvjetno rečeno, težoj planinarskoj stazi. U nastavku uspona nema izlaska sa ferate, a prethodno spomenuti nije njen najteži dio.

Nakon toga slijedi pedesetak metara uspona po razvedenom grebenu (težina „B“), po kojem se dolazi do sljedeće vertikale koja je dosta okomita i koju treba savladati bez dodanih uporišta za noge, dok kao osiguranje ostaje samo sajla, pa se ista treba savladati s dosta izvlačenja na ruke, kroz kraći uski kamin (težina „C“).

U nastavku ferata vodi po malo strmijem, razglednom grebenu, (težina „B“). Ponovo dovodi do sljedećeg terenskog skoka, koji je u naravi razvedena,  malo položenija vertikala (težina „C“),  nakon koje ferata s istočne strane grebena ulazi u manju terensku depresiju, na kraju koje se dolazi do sljedećeg terenskog skoka (težina „B“). Nakon savladavanja spomenutog terenskog skoka (težina „C“), uspon se nastavlja preko zatravljenog kamenjara i preko polica do izlaska na  prijevoj usponskog grebena (težina „B“).

Nakon prolaska preko usponskog grebena na njegovu zapadnu stranu, ferata se spušta par metara na usku policu, po kojoj započinje priječenje preko adrenalinski nabijene i jako izložene priječnice, u dužini od stotinjak metara. Ovo priječenje se savladava po kaverni u stijeni, u kojoj je gazište za noge, na njenom većem dijelu, uže od stopala penjača. Ispod nogu penjača je gotovo okomita stijena od nekoliko stotina metara, dok u samoj kaverni mjestmično ima busenja trave koju treba izbjegavati kao gazište. Na ovom dijelu, penjači koji imaju problema s visinom, nemaju što tražiti (težina „C“).

Na kraju ove priječnice dolazi se do vertikale od četrdesetinjak  metara koja nas dovodi na sljedeću policu. Savladavanje spomenute vertikale dosta je zahtjevno, jer su gazišta za noge i sajla disonantno postavljeni. Kao rezultat toga ima dosta izvlačenja na ruke, a ferata set treba vezati za gazišta i na taj način olakšati uspon i povećati njegovu sigurnost. Savladavanje ove vertikale, koja ima jedan kraći prevjesni dio, ako situacija ostane kao što je prethodno opisana, ima težinski faktor „D“ i može zakomplicirati uspon većini penjača.

Nakon savladavanja prethodne vertikale, izlazi se na širu, razvidniju i zatravljenu policu, po kojoj se nastavlja uspon u dužini većoj od 400  metara. Na ovom priječenju treba posebnu pozornost obratiti na uvjete ako se uspon izvodi po mokroj travi (težina „B“). Na kraju ove duge priječnice, dolazi se do 40-50 metara visoke vertikale, koja također ima kraći previjesni dio i koja će još jednom pokazati da ova ferata ne dozvoljava opuštanje do njenog samog kraja (težina „C/D“).

Nakon prethodno spomenute vertikale slijedi kratka priječnica, koja u prvom dijelu tridesetak visinskih metara vodi po razvedenom kamenjaru,  da bi na kraju zadnjih dvadesetak metara, kroz kamin, izišla na vrh do karabina i klina. Ovaj završni dio uspona ima težinski faktor „B/C“.

Kada se izađe na vršni geben, na bezimenom vrhu s nadmorskom visinom (1650 m), iznad PS „Drago Grubać“, dolazi se do klina s karabinom. Na tom mjestu završava ferata. Nedaleko od njega je vrh Ošljak na kojem je podignut Spomenik domovini. Na Spomeniku domovini uklesan je dio stihova iz poeme „Moj dom“ Silvija Strahimira Kranjčevića. Klin s karabinom  postavljen je u čast svih penjača – alpinista koji su više od pedeset  godina počeli penjati stijene Ošljaka. S ovog vrha silazi se do PS „Drago Grubać“ (1645 m).

Kao dodana vrijednost, sa ovog vrha treba produžiti dalje do Sinjala. Od klina s karabinom koji se nalazi u neposrednoj blizini „Spomenika Domovini“, treba slijediti stazu za Sinjal. U podnožju vrha Gorica (1698 m), skretanje je za silaznu stazu sa ferate. U nastavku uspona od spomenute točke, planinarska staza vodi po grebenu, stalno malo meandrira u nadmorskoj visini, zaobilazi Duboki Klek i za kratko nakon toga stiže na vrh Dinare (Sinjal). Sa ovog vrha se može spustiti po planinarskoj stazi u Glavaš (3,5 sati), Mirkoviće (3,5 sati), PD Brezovec (2 sata) i još dosta mogućnosti jer se automobilom može doći do prijevoja Samar.

Silazak do početne točke uspona

Sa vrha se treba vratiti istim putom do točke podno vrha Gorica, tu se priključiti na stazu silaska sa ferate. Nakon toga, staza spusta skreće lijevo u dosta široku i odmah jako strmu jarugu. Na samom početku postavljeno je uže za što sigurnije spuštanje. Prvi dio  strme jaruge je travnat i može biti jako sklizak ako je trava mokra. Postavljeno osiguranje vodi gotovo izravno strmo, a jaruga postaje sve uža i uža, da bi na kraju travnatog dijela postala uska svega desetak  metara.

U nastavku nema više travnatog dijela, a staza spusta najprije vodi po vododerini, koja je na najstrmijim dijelovima osigurana sajlama i klinovima. Nakon ovog strmog kamenitog dijela, izlazi se na sipar, na kojem ima dosta krupnog i pokretnog kamenja pa treba posebnu pažnju obratiti na planinare ispod sebe. Sipar je s njegove zapadne strane osiguran užetom. Kada se dođe do kraja užeta, spust za sada treba nastaviti još stotinjak  metara po siparu, dok se ne dođe do dva ćulka s desne strane. Tu treba skrenuti desno i nakon kraćeg uspona, izlazi se na razvidnu travnatu padinu iznad Samograda. Taj dio staze je sada označen ćulcima, a do završetka ferate će biti markiran sa standardnim planinarskim markacijama.

Niz ovu travnatu strmu padinu treba slijediti ćulke dok se ne dođe do sjevernog ruba stijene Samograd. Stijenu treba obići s istočne strane, po prosječenoj šumi i nastaviti obilazak sve do njene jugozapadne strane. Tu se ponovo susreće strma kamenito travnata padina, markirana ćulcima do ulaska u šumu visoke makije.

U nastavku silaska, staza kroz šumu je također markirana ćulcima te  slijedi neku staru stazu koja je vodila do ove prekrasne samostojeće stijene. Slijedeći te markacije dolazi se do PS „Bili cvitak“, a nakon njega po makadamskom putu do odabrane početne točke.

PAŽNJA:  Na ferati se obavljaju završni radovi. Ako se ista želi posjetiti, posjetu  treba dogovoriti sa gospodinom Darkom Gavrićem, broj mobitela: +383 91 7289 963

Albumi sa slikama

Komentari korisnika

Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovu stazu.

Statistika i pregled staze

Vrijeme trajanja:

09 h 05 min

Visina polazišta:

466 m

Visina odredišta:

489 m

Minimalna visina:

466 m

Maksimalna visina:

1834 m

Uk. vis. raz. uspona:

1696 m

Uk. vis. raz. silaska:

1673 m

Ukupna duljina:

16.9 km

Prosječni nagib:

22 %

Utrošak energije:

17086 kJ

Zahtjevnost staze:

Ekstremno teška

Markacija staze:

Dobra

Tip aktivnosti:

  • Planinarenje

Sezone:

  • Proljeće
  • Ljeto
  • Jesen
Visinski graf staze
Graf puta staze

Preuzmi GPS trag

Samo prijavljeni korisnici mogu preuzeti GPS trag.

Dijeli stazu

Podijeli na FacebookuPodijeli na PinterestuPodijeli putem e-maila