Planina Ararat, najviši vrh u suvremenoj Turskoj, snijegom pokrivena vulkanska kupa visoka 5.165 metara, nalazi se na sjeveroistoku Turske, 16 km zapadno od Irana i 32 km južno od Armenije. U biblijskoj Knjizi postanka ova planina se označava kao mjesto gdje se nasukala Noina arka poslije potopa.

Manji vrh, Mali Ararat (3.896 m), uzdiže se jugoistočno od glavnog vrha. Plato od lave proteže se između dva vrhunca. Tehnički, Ararat je stratovulkan, formiran od bujica lave i užarenih stijena. Ararat pripada kavkaskom masivu.

Posljednja aktivnost planine bio je veliki potres u srpnju 1840., s centrom oko klanca Ahora, sjeveroistočna provalija koja se obrušava 1.825 metara od vrha planine.

Iako se planina nalazi u Turskoj, Ararat je nacionalni simbol Armenije, gdje se ponekad naziva Masis (Մասիս), i nekada je bio armenski teritorij dok nije došao u turske ruke oko 1915. Planina Ararat predstavljena je u centru armenskog grba. Planina se jasno vidi sa skoro svih lokacija u Armeniji, uključujući glavni grad Erevan (zapravo, najbolje se vidi iz samostana Hor Birap), a armenski umjetnici ga često prikazuju na slikama, obsidijanskim gravurama i tablama za backgammon. Bez obzira na to, turske vlasti strogo kontroliraju strance koji se penju na Ararat i ne dozvoljavaju Armencima uspon.

Uspon na Ararat se najčešće izvodi sa južne strane iz Iğdıra. Makadamski put vodi do 2200 m odakle se put nastavlja pješice. Kurdski nomadi koji žive na obroncima planine, obavljaju prijenos stvari, pa čak i ljudi na konjima i mazgama do visine od 4200 m. Prvi bazni logor smješten je na 3200 m i u njemu postoji tehnička voda, a od lokalnih stanovnika je moguće kupiti vodu za piće. Put do njega je blag i širok, dok se odatle nagib terena naglo povećava, a promjenu nagiba prati i nestanak vegetacije. Na visini od oko 3800 m se nalazi zimski bazni logor. Najviša točka do koje konji i mazge iznose opremu je mali plato na oko 4200 m na kojem se tijekom ljetnih meseci nalazi drugi bazni logor iz kojega se kreće na uspon.

Pored logora se nalazi urvina koja je ostala otapanjem ledenjaka u kojoj se sa vremena na vrijeme ruše stijene uz strahovitu buku. U logoru postoji voda za piće tzv. snježnica (voda nastala topljenjem snijega). Iz ovog baznog logora se najčešće kreće na završni uspon, iako postoji još jedan bazni logor na većoj visini za slučaj nužde, a uspon po kamenjaru traje sve do 4900 m na koliko se nalazi granica vječnog snijega.

(Izvor: https://de.wikipedia.org/wiki/Ararat)