Kao jedinstveni gorski oblik sazdan od kraških oblika, od pedesetak metara visokih okomitih bijelih stijena i dubokih neprohodnih provalija prekrivenih "vječnim snijegom",
Bijele su stijene uvijek privlačile posjetitelje. Od Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasica do njihovog najvišeg vrha, koji se nalazi na 1335 metara nadmorske visine i ispod kojeg se nalazi planinarski dom, stiže za 3 do 4 sata hoda.
Do podnožja Bijelih stijena može se doći i makadamskom cestom Jasenak-Mrkopalj, odakle je do vrha tek 45 minuta hoda. Od podnožja do vrha sve je prekriveno borovima, jelama i smrekama, a floru u stijenju sačinjavaju brojni rariteti poput runolista ili kranjskog ljiljana.
Zbog svoje iznimne ljepote Bijele su stijene proglašene prirodnim rezervatom.
Vrh Bijelih stijena je jedinstvena kamena gromada na koju se stiže uz pomoć klinova i sajila. Sam uspon može biti opasan ako se izvodi po kišnom ili snježnom danu, ako je podloga skliska.
Vrh je označen natpisom imena na kamenu u koji je ugrađen i planinarski žig.
S vrha se pružaju nezaboravni vidici u svim smjerovima. Posebno treba istaknuti vidik prema Samarskim i Kolovratskim stjenama, kao i onaj prema Bjelolasici.
