Masiv Orjena pripada vijencu priobalnih planina Crne Gore i svakako je njegov najzanimljiviji dio. Zauzima jugozapadni dio Crne Gore.
Po prostoru je najveći planinski masiv na Jadranu. Smjestio se na tromeđi Hrvatske, Crne Gore i Bosne i Hercegovine na površini od oko 400 km2. Okosnicu masiva čine grupe vrhova koje se nalaze u centralnom dijelu koji pripada Crnoj Gori. Orjen je sastavni dio Dinarskog sistema iako smjer pružanja nema izraziti pravac pružanja tipičan za Dinaride.
Kraške pojave su veoma izrazite uz specifičan položaj slojeva sa pravilno rasporedjenim horizontalnim slojevima raznih debljina. Posebno impresioniraju duboke i uske vrtače., lijevci koji se vertikalno probijaju kroz slojeve. Najviši vrh Orjena, Zubački kabao (1894 m), ujedno i najvisočiji vrh primorskih dinarida. Zubački kabao, glavni vrh masiva Orjena i najviša točka primorskih Dinarida, dobio je kvalitetnu pješačku stazu davne 1895. godine.
Voda je stalno prisutna u kaptiranoj kapavici - Studencu, koja se nalazi na oko 300 m jugozapadno od Sedla.
Odmah ispod doma, u istom pravcu, nalazi se Orjenska lokva, koja takođe ne presušuje, ali je ovu vodu potrebno dezinficiratii. Reovačka greda, čiji je najviši vrh Međugorje (1769 m), smatra se uz Subrin (1679 m) amfiteatar, najljepšim dijelom masiva.
Na stazi, na polovini puta do Reovačkog dola, prolazi se uz lokvu Reovac (potrebna dezinfekcija vode). Lokva predstavlja važno mjesto za pojenje stoke pri ljetnoj ispaši u dolovima.
Nakon kratkog dijela kroz bukovu šumu, staza se penje preko izrazito strme padine. Za četrdesetak minuta se stiže do podnožja sipara. Tu se nalazi izvor - kapavica Studenac, čija se izdašnost krajem ljeta značajno smanjuje. Okolina iznad Studenca se ističe surovom ljepotom.
Na ovom terenu suvereno vladaju munike, od kojih pojedini primjerci posebno zadivljuju svojim oblikom i dimenzijama. Mnoge su uspjele izrasti u kompaktnim gigantskim stijenama, teško prohodnim i najboljim alpinistima.
Čitav uspon na Pazu spada u teže planinarske poduhvate, a na pojedinim mjestima ima i određene elemente alpinizma.
Snježni pokrivač (koji je prisutan i većim dijelom svibnja) svrstava uspon na Pazuu u zimski alpinizam. Pećine i okapine, koje mogu poslužiti kao zaklon za kraće vrijeme jer prokišnjavaju, u većem se broju nalaze u podnožju glavne litice iznad Studenca. Zimi su njihovi otvori zatrpani snijegom koji pada sa litice.
