Vrgorsko gorje sastoji se od tri odvojena planinska grebena (planine) - Matokit (1062 m), Mihovil (1247 m) i Veliki Šibenik (1314 m). Pruža se u smjeru sjeverozapad – jugoistok u dužini 19 km. Vrgorsko gorje je zabiokovskom dolinom odijeljeno od Biokova i Rilića, dolina je osobito dobro izražena na potezu od Župe Biokovske do Vrgorskog polja.
Sjeverne padine Mihovila i općenito Vrgorskog gorja su blaže položene kao valoviti kras s ponikvama i većinom su zarasle šumama hrasta medunca i crnog graba. Na jugozapadnoj strani greben se većinom obrušava strmim klisurama koje su najveće iznad Kozice podno vrha Svetog Mihovila gdje dosežu okomice do 600 m. Bez ikakve sumnje, ovo je najmanje poznato planinsko područje u Hrvatskoj i planinari ga ne posjećuju često.
U cijelom masivu postoje samo dvije markirane staze. Prva prema vrhu Sveti Rok na Matokitu i druga prema Mihovilu – vrhu Sveti Mihovil, neki ga zovu i Oltar. Zbog svog strmog i divljeg piramidalnog izgleda mnogi Mihovil nazivaju dalmatinskim Matterhorn-om. U domaćem žargonu narod ovog kraja popularno ovu planinu zove Mijovija.
Sveti Mihovil je svojom piramidalnim oblikom jedan od najprepoznatljivijih vrhova Zabiokovlja, manjeg planinskog lanca istočno od Biokova. Iako ima visinu od 1247 metra, i time se ne može poređivati s vrhovima Biokova.
Uspon na ovaj vrh je također zahtjevan, posebno u drugog polovici uspona - potrebno je oko 2 sata kako bi se na vrh uspelo od sela Zavojane. Vidici s vrha su na Biokovo, otoke Korčulu i Hvar, poluotok Pelješac, hercegovačke planine i dr.
Videopanpramu s vrha pogledajte: OVDJE
