Planinarsko područje dugo 30 km, a proteže se od prijevoja Vratnik na cesti Senj-Otočac do prijevoja Alan, na cesti Jablanac-Krasno. Sjeverni Velebit je naš najmlađi
Nacionalni park, proglašen istim 1999. god. Osnovni razlog njegova proglašenja bila je velika raznolikost krških oblika, živog svijeta i krajolika na relativno malom prostoru. Unutar parka su tri područja pod posebnom zaštitom, i to: - strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi, površine 1220 ha, proglašeni 1969.g zbog raznolikosti geomorfoloških oblika, škrapa, vrtača, kukova, te oko 200 dubokih jama - dva botanička rezervata : 1. botanički rezervat Visibaba, površine 80 ha, proglašen 1986.g.
Nalazište je endema hrvatske sibireje 2. botanički rezervat Zavižan-Balinovac-Velika kosa, površine 118 ha, proglašen 1971.g. Unutar rezervata je Velebitski botanički vrt osnovan 1967.godine
Najveći dio područja Nacionalnog parka Sjeverni Velebit je izgrađen od karbonatnih stijena vapnenca i dolomita. Voda djelomično otapa karbonatne stijene stvarajući posebni oblik reljefa krš. Procesima okršavanja, na površini stijena nastaju morfološke tvorevine škrape, ponikve, kukovi i stupovi, dok u podzemlju nastaju jame i špilje. U
Sjevernom Velebitu najpoznatija je Lukina jama, duboka 1392 m i jedna od najdubljih na svijetu. Za planinarenje je najpogodnije rano ljeto zbog najstabilnijeg vremena, ali i najintenzivnije flore.
U periodu kasne jeseni puše bura koja može biti jako neugodna i opasna, ne samo zbog hladnoće, već može potpuno onemogućiti kretanje, a može potrajati duže vrijeme. Ljeti su moguća nagla zahlađenja, a pri naletu bure i dugotrajna magla, stoga i ljeti treba ponijeti opremu za zaštitu od hladnoće i kiše.
Ljeti treba izbjegavati uspone sa primorske strane, jer su gole i kamenite padine izložene suncu te vlada neizdrživa vrućina. U periodu od studenog do svibnja, visinske ceste su pod snijegom te nastaju nanosi od nekoliko metara snijega koji potpuno onemogućuju prolazak.
Vremenski uvjeti su promjenjivi i nepredvidivi, ali isto tako mora se biti spreman na susret sa divljim životinjama koje su ovo područje izabrale za svoj dom. One bježe od ljudi, ali ako ih izazovemo mogu biti opasne poput medvjeda ili poskoka. Ako naiđete na medvjeda nemojte bježati, niti ih slijediti, već ostanite mirni i oni će otići. Ako naiđete na mladunče, nemojte mu se približavati, jer mu je majka u blizini i pokušat će ga obraniti. Veća je vjerojatnost da ćete sresti medvjede ako šumskim cestama idete autom. Tada oni ne osjete vaš miris, a auta se ne boje.
U NP Sjeverni Velebit postoji medvjedica koju su djelatnici prozvali Asfaltina jer je se redovito može sresti na cesti. Poskoci su zmije otrovnice, mogu se sunčati na planinarskoj stazi, na kamenu (treba paziti kamo se staje ili hvata rukama), drveću ili grmlju uz stazu. Oni će ostati mirni ili pobjeći, ali ako se osjete ugroženim obranit će se ugrizom. Zato obavezno nosite visoke i čvrste cipele i duge planinarske hlače.
