Bojinac je jedan od najljepših stjenovitih krajolika u Hrvatskoj i izdvojeni dio NP Paklenica. Kraj je divlji, izbrazdane stijene se izmjenjuju sa šumarcima, a pogled seže do mora, i do najviših vrhova Velebita.
Hrvatska je u svjetskoj geologiji i geomorfologiji poznata kao izrazito krška zemlja. Za krš kažemo da su to topljive vapnenačke stijene koje se troše kemijskim i mehaničkim djelovanjem vode i snagom vjetra. Kao posljedica tih procesa, nastale su osebujne nadzemne i podzemne pojave narazličitijih oblika, a za to nam je naljepši primjer područje Bojinca.
Toliko različitih geomorfoloških oblika na malenom prostoru teško je doživjeti na nekom drugom mjestu na Velebitu. U tom spletu kukova najviši je Bojin kuk sa (1110 m), a najneobičniji je svakako Jagin kuk u čijoj se blizini nalazi i Jeličin kuk. Ovi nadasve neobični kukovi nose ženska imena, legenda kaže da su seoske pastirice bježeći pred Turcima radije birale smrt sa kukova nego gubljenje časti.
Kroz kukove nas vodi markirana staza koja dolazi sa Vaganca ili Velikog Rujna tako da možemo napravit kružnu turu kroz ove neobične ljepote i prirodne divljine.
Područje Bojinca je 1977 godine uvršteno u granice Nacionalnog Parka Paklenica.
Bojin Kuk je označen natpisom imena i nadmorskom visinom, na kamenu. Žig je ugrađen u kamen na vrhu. Do vrha se treba uspenjati položenom strmom stijenom uz pomoć sajle i to je problematični dio za manje odvažne.
S vrha se otvara pogled na Vaganski vrh i Sveto brdo, na otok Pag, te na čitavo Veliko Rujno. Ljepota ovog planinarskog izleta je u prekrasnim kamenim galerijama koje kao da su nikle iz livada koje ih okružuju.
Ovo je jedan od najljepših uspona na hrvatske vrhove.
