Kao najviša planina Gorskog kotara u lancu Kapela (vrh Kula 1534 m) Bjelolasica je ime dobila po uskome svijetlom hrptu koji se ističe iznad šumskog pojasa osobito kad je pod snijegom.
Dugačka je 7 km, vrlo strmih strana, obiluje prostranim i gustim šumama prošaranim vapneničkim stijenama i prostranim livadama, a šumski putovi i ceste povezuju ih u jedinstveni kaleidoskop šuma i proplanaka pružajući nezaboravan doživljaj ljubiteljima pješačenja i biciklizma.
Zimi je planina idealno skijaško odredište jer je prekrivena snijegom koji se obično zadržava do sredine proljeća, kada ga smjenjuje bujna flora cvjetnih livada. Unatoč strmim stranama, hrbat planine je ujedno i planinarski put koji vrh Bjelolasice povezuje sa skijaškim terenima Hrvatskog olimpijskog centra.
Dvije su glavne polazne točke za prilaz vrhu Bjelolasice. Iz turističkog naselja Bjelolasica put prema vrhu vodi ispod same žičare do restorana Međustanica, gdje se put hrptom nastavlja do vrha i planinarskog skloništa Jakob Mihelčić.
Drugi je prilaz smjer iz hotela Jastreb u Begovom Razdolju. Makadamskom cestom od oko 6 km dolazi se do podnožja vrha od kojeg nas dijeli otprilike sat vremena uspona. Oba puta zahtijevaju između 3 i 4 sata hoda.
Označen je svježe izbetoniranom geodetskom oznakom u obliku omanje kule (slična oznaka je bila i prije), odakle potječe pučki naziv Kula.
S vrha Bjelolasice se pružaju najljepši vidici: na zapadu se naziru otoci Krk, Cres, Lošinj te Kvarnerski zaljev s Učkom, prema sjeverozapadu u daljini se vide Julijske Alpe, Kamniške Alpe, a bliže su goranski vrhovi – Zagradski vrh, Burni Bitoraj i Višnjevica te Risnjak, prema sjeveru Ravna Gora, na istoku se nazire u daljini Lička Plješivica, na jugoistoku se pruža pogledu cijeli greben Velebita od Svetog brda do Vratnika, na jugu, Bijele i Samarske stijene, te bezbroj većih i manjih vrhova.
Planinarski žig je ugrađen u stijenu na vrhu.
