Francuska obuhvaća pretežno nizinsko područje poluotočnih obilježja (obala je duga 3427 km); do 250 m apsolutne visine je 61,8% teritorija. Više planine nalaze se u rubnim dijelovima (Pireneji na jugozapadu, a Alpe i Jura na istoku) te u središnjim dijelovima zemlje; iznad 2000 m apsolutne visine samo je 1,5% teritorija. Karakterističan je raspored gorja i zavala.

Pariška zavala, koja ima rubni položaj, gotovo sa svim ostalim regijama Francuske u izravnoj je prirodnoj vezi. Građena je od tercijarnih naslaga, pod kojima se nalaze starije kredne i jurske naslage. Na rubovima je okružena ostatcima staroga gorja, Armoričkoga na zapadu, Ardena na sjeveroistoku, Vogeza na istoku i Središnjega masiva na jugu. Ta su gorja dijelovi Armoričkoga sustava, koji se hercinskim nabiranjem izdigao u paleozoiku (karbon), a poslije je vanjskim silama sniženo i zaravnjeno.

Za alpskog nabiranja stara hercinska masa bila je razlomljena, od nje su nastala niska gorja i zavale. Ardeni (oko 500 m visine) i Vogezi (Ballon de Guebwiller, 1424 m) uski su granični krajevi. Istočno od Vogeza nalazi se tektonski Rajnski jarak (Alsace). Ogranak Armoričkoga gorja na zapadu obuhvaća Bretanju i poluotok Cotentin. Ondje je gorje poravnano i tvori valovitu, 300 do 400 m visoku zaravan s vrlo razvijenom obalom, koja je samo mjestimice strma i stjenovita; otočići i grebeni pred obalom nastali su abrazijom zbog vrlo jaka mlata mora.

Središnji masiv, s najvišim vrhom Puy de Sancy (1885 m), uspinje se blago sa sjevera i zapada, dok je na istoku i jugoistoku uspon vrlo strm. Građen je od arhajskih i paleozojskih škriljevaca i eruptivnoga kamenja. Na zaravni ima dosta svježih oblika vulkanskih brda (Puy de Dôme, 1464 m), na kojima se vide tragovi pleistocenske oledbe.

U jugoistočnom graničnom dijelu Francuske nalaze se Alpe s najvišim vrhom Mont Blanc (4808,73 m). Građene su od arhajskog i paleozojskoga kamenja, koje pokrivaju mezozojske naslage. Od stare jezgre pokrivene mezozojskim naslagama građeni su, također u jugozapadnom graničnom dijelu, i Pireneji, s najvišim vrhom Pico de Aneto (3404 m). Od mezozojskih naslaga građeno je gorje Jura, s najvišim vrhom Crêt de la Neige (1718 m).

Alpe, Pireneji i Jura nastali su u mlađe geološko doba s najintenzivnijim nabiranjem u srednjem tercijaru. Između Središnjega masiva i Pireneja nalazi se Akvitanska zavala, a između Alpa i Središnjega masiva Rhônsko-saônska udolina, koja se prema jugu pruža do Sredozemnoga mora. (Izvor: https://enciklopedija.hr)

Područja ovog gorja