Jezgra je Turske Anatolski ravnjak, koji je na sjeveru ograničen Pontskim gorjem, na jugu gorjem Toros (Taurus), na istoku Armenskim visočjem; na sjeveru je visok 800 do 1200 m, a na istoku, jugoistoku i jugu do 1500 m. Nagnut je od istoka prema zapadu, tj. spušta se prema Egejskome moru.

Pontsko gorje na sjeveru građeno je od eruptivnih, kristaličnih i sedimentnih naslaga, koje su u tercijaru nabrane (Kaçkar 3932 m). Zapadni ogranci Pontskoga gorja potopljeni su u Mramornome moru, iz kojega se uzdižu pojedini vrhunci kao osamljeni otoci (Marmara, Imrali).

Gorje Toros građeno je uglavnom od vapnenaca, većinom krednih; najviši mu je planinski masiv Ala (3734 m). U istočnom dijelu Turske pruža se Armensko visočje s ugaslim vulkanima Ağri (Ararat; 5137 m) i Süphan (4058 m).

Potresi u Pontskom gorju i u istočnom dijelu Torosa i vulkansko područje između Armenskoga visočja i Pontskoga gorja upućuju na tektonske pokrete koji još i sada traju. Anatolska rasjedna linija, koja se pruža sjevernim dijelom zemlje, ubraja se među seizmički najaktivnija područja na svijetu.

Klima je uglavnom suptropska; u primorju sredozemna, u unutrašnjosti kontinentalna. Znatne regionalne razlike prosječnih mjesečnih temperatura i godišnjih količina oborina uvjetuje u prvom redu udaljenost od mora i visina. Najviše oborina primaju sjeverne padine istočnoga dijela Pontskoga gorja (do 3000 mm). Na Anatolskom ravnjaku, koji je gorjem odijeljen od susjednih mora, godišnja količina oborina ne prelazi 400 mm; u vlažnijem primorju ona iznosi oko 700 mm. Na zapadu, gdje nema planinske barijere, sredozemna klima prodire dublje u unutrašnjost. Na Anatolskom ravnjaku prosječna je temperatura u siječnju 0 °C do –5 °C, a u srpnju 16 °C do 22 °C.

Riječna mreža dosta je rijetka; rijeke pripadaju slijevu Crnoga, Mramornoga, Egejskoga i Sredozemnoga mora, Perzijskoga zaljeva i Kaspijskoga jezera. Na aridnom Anatolskom ravnjaku ima i areičnih područja. Iz europskoga dijela Turske utječe u Egejsko more Meriç (Marica), s pritocima Tundžom i Ergene. Rijeke Eufrat i Tigris teku samo gornjim tokom kroz Tursku. Veća su jezera Van, Tuz, Beyşehir, Eğirdir, Akşehir, İznik i dr.; slana su i bez otjecanja Van i Tuz. Rijeke su zbog brzaca i slapova pogodne za dobivanje električne energije i za umjetno natapanje.

Razvijena je stepska i polupustinjska vegetacija (istočni dio Anatolskoga ravnjaka) i makija sa šumom hrasta i bora u višim područjima (primorje). Na najvišim dijelovima gorja Toros rastu šume jele, smreke i libanonskoga cedra. (Izvor: https://enciklopedija.hr)

Područja ovog gorja