Rusija se sastoji od zapadnog nizinskog (70% teritorija) i istočnog gorovitog dijela. Nizinski dio zauzima golema ravnica koja je Uralom (Narodna gora, 1895 m) razdijeljena na Istočnoeuropsku (Rusku) i Zapadnosibirsku nizinu. Najniži dio Ruske nizine, Prikaspijska nizina, leži mjestimično 28 m niže od morske razine. Jednoličnu Rusku ravnicu prekida nekoliko uzvisina, od kojih su najpoznatije Valdajska (347 m), Srednjoruska (290 m), Privolška (332 m) i Timanska uzvisina (463 m), Sjeverni Uvali (294 m) i Obščij Sirt (404 m). Između rijeke Jenisej na istoku i Urala na zapadu pruža se prostrana, najvećim dijelom gotovo potpuno ravna, Zapadnosibirska nizina. Goroviti dio Rusije sastoji se od prostranih visokih ravnjaka Srednjosibirskoga visočja između rijeka Jenisej i Lena te od južnih i istočnih sibirskih planina, među kojima se ističu Altaj (4506 m), Kuznjecki Alatau, Zapadni i Istočni Sajan, Stanovojsko, Verhojansko, Kolimsko, Anjujsko i Anadirsko gorje, gorje Čerskoga i Kamčatke (Ključevska Sopka, 4750 m), Džugdžur i Sihote Alin.

Na jugu europskog dijela Rusije nalazi se Veliki Kavkaz s Elbrusom (5642 m), najvišim vrhom Rusije. Veći dio Rusije građen je od kristaličnih pretkambrijskih stijena, koje su pokrivene paleozojskim i mezozojskim naslagama. Za kaledonskoga nabiranja nastalo je Sajansko gorje i Kuznjecki Alatau, za hercinskog Ural, Altaj, a za alpinskoga nabiranja – gorja Dalekog istoka i Kavkaz. Glavna su područja aktivnih vulkana poluotok Kamčatka i otočje Kurili.

Klima je kontinentalna, izuzevši južnu polovicu Dalekog istoka s monsunskom klimom. Srednje siječanjske temperature iznose u istočnom Sibiru od –35 do –50 °C (apsolutni minimum –67,8 °C), na području Sjevernoga Kavkaza od 0 do –5 °C, a srpanjske u stepskim krajevima 24 do 35 °C, na krajnjem sjeveru (sjeverna obala Sibira) 1 do 2 °C. Razdoblje bez smrzavanja iznosi 60 do 75 dana na južnu granici tundre, 110 do 120 dana u stepama zapadnog Sibira i 180 do 200 dana u podnožju sjevernog Kavkaza. Godišnja količina oborina smanjuje se od zapada prema istoku; u europskom dijelu iznosi 700 do 600 mm, u istočnom dijelu 150 do 100 mm; na krajnjem istoku i u planinskim krajevima godišnje padne 700 do 1000 mm. Najviše oborina ima područje Kavkaza (do 3200 mm godišnje).

Riječna mreža sastoji se uglavnom od velikih rijeka, koje većinom utječu u Sjeverno ledeno more (Sjeverna Dvina, Pečora, Ob, Jenisej, Lena, Indigirka, Kolima). U Tihi ocean ulijevaju se Amur, Anadir i dr., u Atlantski ocean Don (Azovsko more), Dnjepar (Crno more), u Kaspijsko jezero Volga i Ural. Najdulje su rijeke Lena (4400 km), Irtiš (4248 km), Ob (3650 km), Volga (3531 km), Jenisej (3487 km) i Amur (2824 km). Rijeke se hrane vodom koja nastaje otapanjem snijega i ljetnim, odnosno jesenskim kišama, a na Dalekom istoku monsunskim kišama. Zaleđene su na jugu europskog dijela do mjesec dana, a u sjevernom Sibiru 8 do 9 mjeseci. Osim prirodnih (Kaspijsko i Bajkalsko jezero, Ladoga, Onega) ima i golemih umjetnih akumulacijskih jezera (Ribinsko, Kujbiševsko, Kamsko, Cimljansko, Novosibirsko, Bratsko).

Vegetacija se izmjenjuje zonalno od sjevera prema jugu; počinje s arktičkim pustinjama, koje se prema jugu nastavljaju u tundre, šumo-tundre, šume, šumo-stepe, stepe, polupustinje i pustinje. Šumski pojas mjestimično je širok 1500 do 2000 km. U planinskim krajevima, osobito na Kavkazu i Altaju, vegetacija je raspoređena u visinskim zonama.

(Izvor:https://www.enciklopedija.hr)

Područja ovog gorja