Sjeverna Makedonija svojim najvećim dijelom (oko 80% ukupne površine) obuhvaća planinsko-kotlinsko područje, a sastoji se od dviju različitih prirodno-geografskih cjelina: niže Istočne Makedonije i visoke Zapadne Makedonije, međusobno odijeljenih kompozitnom dolinom rijeke Vardara.
Istočna Makedonija zahvaća porječja lijevih pritoka Vardara (Pčinje i Bregalnice) i Strumice. Mnogobrojne kotline (Kumanovska, Kočanska, Ovče polje, Strumičko-radoviška, Delčevska, Berovska i dr.) na visini do 500 m, ispunjene tercijarnim jezerskim sedimentima, razdvojene su nižim uzvišenjima (do 1200 m) od starijih i otpornijih stijena (Bogoslovec, Venac, Plauš, Konečka i Gradeška planina).
Prostor Istočne Makedonije obrubljuje pojas visokih planina: Osogovska planina (2252 m), Vlaina (1932), Plačkovica (1754 m) i Ogražden (1744 m) na istoku, Belasica (2029 m), Kožuf (2166 m) i Kozjak (1822 m) na jugu uz granicu s Grčkom te Dren (1663 m), Babuna (1746 m) i Jakupica (Solunska glava; 2540 m) na zapadu. U geološko-tektonskom pogledu Istočna Makedonija dio je rodopske mase nastale hercinskim nabiranjem, a razdvojena je na istočni i zapadni (pelagonijski) masiv.
Zapadna Makedonija je područje visokoplaninskih masiva meridijalnoga smjera pružanja nastalih za alpske orogeneze, uglavnom pripada Dinarskomu gorju. Najviši su: Korab (Golem Korab; 2764 m, najviši vrh Sjeverne Makedonije), Šar-planina (2748 m), Baba (2600 m), Nidže (2521 m) i Jablanica (2259 m). Oni okružuju dolinu Crnog Drima i kotline, koje se nalaze na 400 do 1000 m apsolutne visine; najprostranije su Pelagonijska, Prespanska i Pološka.
Između tih dviju cjelina pruža se Povardarje, sastavljeno od niza kotlina (Skopska, Veleška, Tikveška, Gevgelijska i Valandovska) i klisura (Veleška, Demir-kapijska). (https://enciklopedija.hr)
