Bosansko Hercegovačko gorje, i pored znatnog broja planina, kojima visina prelazi 2000 m (Vranica ,Cincar, Vran, Bjelašnica, Treskavica, Čvrsnica, Prenj, Lelija i Maglić), čitavome prostranom području BiH ne daju glavno obilježje visoke planine, već sredogorje.
Zapadni dio Bosne i skoro svu Hercegovinu pokrivaju krške planine, koje su produženje hrvatskog dalmatinskog krša. Te su planine odvojene od ostalih u BiH rijekama Sanom, Vrbasom, Ramom i gornjim tokom Neretve.
Između Une i Sane je šumovita Grmeč-planina (1604 m). Uz ličku granicu pružaju se ogranci Plješivice, a uz dalmatinsku dugo bilo Dinare (vrh Troglav 1913 m), po kome su sve planine ovog spleta dobile ime. Južni nastavak Dinare je Kamešnica (vrh Konj 1856 m).
Pravcem dinarskih planina od Grmeča do Neretve nastavljaju se planine: Cvrljivica, koja je prevalom, kuda vodi cesta iz Drvara u Petrovac, rastavljena na sjeverni dio (Osječenica 1795 m) i južni (Klekovača 1961 m), zatim Srnetica (1375 m), Javornik (1416 m), Crna gora (1650 m), Čardak-planina (1611 m), Vitorog (1907 m), Jadovnik (1650 m), Šator (1872 m), Tušnica (1770 m), Staretina (1634 m), Strmac (1615 m), Cincar (2006 m), Raduša (1956 m), Ljubuša (1797 m), Vran (2074 m), Čvrsnica (2228 m) i Čabulja (1780 m).
Između ovih planina nalaze se krška polja: Bilajsko, Petrovačko, Livanjsko, Glamočko, Kupreško, Vukovsko i Duvanjsko. Preko Neretve nastavlja se hercegovački krš, u kome su visoke planine Prenj (2102 m), Velež (1969 m) i Crvanj (1921 m). Između tih planina nalaze se krška polja Nevesinjsko, Dabarsko i Gatačko.
Na JI od donje Neretve proteže se valovita visoravan bez izrazitih gorskih grebena (Bjelašnica, Viduša planina, Sitnica, Baba planina itd.). Prema JI se krško područje nastavlja u Crnu Goru, a preko Orjena (1895 m) i Lovćena (1759 m) spušta se strmo do Jadranskog mora .
