Italiju u prirodnogeografskom smislu možemo podijeliti u tri gl. cjeline, a posebno se mogu izdvojiti otoci. Na S se od Ligurskog zaljeva lučno pruža planinski sustav Alpa koje čine fizičku barijeru prema europskom zaleđu. Na Z i S to su kristalinske Alpe, a i od jezera Como Južne vapnenačke Alpe, najprostranije u području Dolomita.
Iako su uvijek predstavljale zapreku prometnom povezivanju, raščlanjene su mnogim ledenjačkim dolinama koje olakšavaju pristup važnim planinskim prijevojima (npr. Monginevro, 1854 m, i Mont Cenis, 2083 m, oba prema Francuskoj, Sankt Gotthard, 2108 m i Splügen, 2117 m, prema Švicarskoj, te Resia, 1506 i Brennero, 1371 m, prema Austriji).
Najviši dijelovi su u središnjem dijelu, prema granici sa Švicarskom: Matterhorn, tal. Monte Cervino, 4478 m, Monte Rosa, 4633, najviši vrh Italije. Područje Dolomita znatno je manjih visina (Marmolada, 3342 m). U ledeno doba Alpe su bile središte kontinentskoga ledenog pokrova s kojega su se spuštali ledenjaci. Njihove čelne morene "pregradile” su doline u kojima su nastala mnogobrojna jezera (Maggiore, Como, Iseo, Garda i dr.).
Druga je velika cjelina nizina rijeke Po (Pad) ili Padska nizina. To je strukturna potolina zatrpana riječnim nanosima debelima i više tisuća m. Trokutasta je oblika, površine oko 46 000 km2, otvorena prema Jadranskome moru i završava močvarnom deltom rijeke Po koja se i dalje širi.
Treća su cjelina Apenini, također mlado nabrano gorje, koje se na SZ približava Alpama, zatim se lučno pruža cijelom duljinom Apeninskog poluotoka (1300 km) i nastavlja na Siciliji. Prema građi i reljefu dijele se na Sjeverne (do izvora Tibera), Srednje (do izvora Volturna) i Južne Apenine. Sjeverni i Srednji građeni su pretežno od vapnenaca i dolomita, a Južni i od škriljevaca i granita. Apenini su niži i lakše prohodni, najviši vrh je Corno Grande (2912 m) u gorju Gran Sasso d’Italia. Na jadranskoj strani Apenina, u sjev. i središnjem dijelu, nalazi se nisko, raščlanjeno pobrđe građeno od lapora, a na J vapnenačka krška zaravan, Apulija.
Prema zapadu Apenini se spuštaju postupno preko pobrđa i priobalne nizine. Sicilija (25 426 km2) je u sjev. dijelu planinska (nastavak Apenina), a prema J nastavlja se brežuljkasto pobrđe građeno od lapora i pješčenjaka. Najviši je vrh aktivni vulkan Etna (3323 m). Sardinija (23 813 km2) pretežno je planinski otok (La Marmora, 1864 m). Kao i franc. otok Korzika, ostatak je stare potopljene mase, građene od granita, gnajsa i kristalinskih škriljevaca. Kontakt te stare mase i apeninskog sustava i danas je tektonski aktivno područje. Posljedice aktivnosti su vulkanizam (Etna, Vezuv, Liparsko otočje), mnogobrojne fumarole, solfatare i termalni izvori te potresi. (http://proleksis.lzmk.hr/28389/)
