Nepal je zemlja u južnoj Aziji, u središnjem dijelu Himalaje i njezinu južnom predgorju. Planine zauzimaju 3/4 ukupne površine. Obuhvaća 800 km dug i 200 km širok pojas od ruba gangeske nizine do najviših vrhova Himalaje. U tom se području mogu izdvojiti četiri pretežno paralelne zone općeg smjera Istok–Zapad.
Najniži dio je Tarai (ili Terai), 30-ak km široko područje na rubu nizine rijeke Ganges. To je pretežno uravnjeno područje s dosta plodna tla, a samo u sjevernom dijelu blago valovito i mjestimično zamočvareno, posebice u doba ljetnog monsuna.
Drugu zonu čini gorje Churia koje se vrlo strmo izdiže iz ravnice. Sastoji se od više paralelnih grebena visokih 1000–2000 m, između kojih se pružaju doline i zavale, većinom na 600–900 m. Najviši je niz Mahabharat, čiji najviši vrh doseže 2900 m.
Sljedeća je cjelina Niska Himalaja. Počinje prostranim i gusto naseljenim intermontanim udolinama s od Mahabharata na 1200–1800 m, iznad kojih se uzdiže splet planina čiji su vrhovi većinom između 2400 i 4200 m.
Posljednju cjelinu čini Visoka ili prava Himalaja, najveće i najviše planinsko područje svijeta s više vrhova iznad 8000 m. Većina najviših vrhova nalazi se u istočnom dijelu zemlje duž granice s Kinom, među ostalim Lhotse (8516 m), Makalu (8481 m), Cho Oyu (8153 m) i Mt. Everest (nepalski Sagarmatha), s 8848 m, najviši vrh na Zemlji. Na krajnjem istoku nalazi se veliki masiv Kanchenjunga (8598 m).
U zapadnom dijelu vrhovi iznad 8000 m (Dhaulagiri 8172 m, Annapurna 8091 m) uzdižu se kao izdvojeni, samostalni masivi razdvojeni dubokim, teško prohodnim dolinama.
Klimatske značajke određene su utjecajem monsuna i reljefom pa se obilježja s visinom značajno mijenjaju. Najniži dijelovi imaju trop. monsunsku klimu s vrućim i vlažnim ljetima i razmjerno suhim zimama. Padaline donosi jugozapadni ljetni monsun (lipanj–rujan), a količina se kreće oko 2000 mm. Najviše padalina primaju monsunu izloženi pristranci Himalaje, između 3000–5000 mm, prema sjeveru količina oborina se smanjuje pa su pojedine padine i zavale u kišnoj sjeni dosta suhe. S visinom se znatno mijenjaju i temperature. Na visinama između 500 i 2500 m temperaturne značajke slične su umjereno toploj klimi – srednje siječanjske temp. iznose oko 10 °C, a srednje srpanjske oko 24 °C. Iznad toga temperature se dalje snižavaju, a snježna granica nalazi se na oko 4800 m. Vegetacija je raspoređena po visinskim pojasima: do 1500 m prevladava listopadna monsunska šuma, do 2700 m mješovita šuma (hrast, bor, rododendron), danas uvelike iskrčena. Do 3700 m su crnogorične šume (ariš, himalajski cedar i dr.), a još iznad toga, do snježne granice, planinska je vegetacija klekovine i travnjaka. Pod šumama je oko 35% površine. Riječna je mreža dobro razvijena, a rijeke pripadaju porječju Gangesa, odn. slijevu Indij. oceana. Bogate su vodom, velika pada, teku kroz duboko usječene klance i nose puno materijala koji talože u donjem toku, gdje su u kišnom razdoblju česte poplave. Najveće rijeke: Seti, Karnali, Bheri, Narayani, Sun Kosi i Arun. (Izvor: https://proleksis.lzmk.hr/38714/)
