Središnji dio Irana (gotovo polovica državnoga teritorija) obuhvaća 500 do 2000 m visok ravnjak, koji je na zapadu i jugu omeđen gorjem Zagros, a na sjeveru gorjem Elburs (vulkan Demavend, 5670 m, najviši u Iranu). Zagros se sastoji od niza planinskih lanaca, međusobno odvojenih udolinama, koji se pružaju u smjeru sjeverozapad–jugoistok. Najviši je u srednjem dijelu, s nekoliko vrhova viših od 4000 m.
Ravnjak, dio Iranske visoravni, sastoji se od slanih i pješčanih pustinja (Dasht-e Kavir, Dasht-e Lut), a mjestimice ima i močvara (Hamun Helmand uz granicu s Afganistanom). Ravnice su u rubnim područjima: uska (2 do 50 km) kaspijska obalna ravan, Khuzistan – iranski dio Mezopotamije (većim dijelom močvaran kraj), primorje Perzijskog i Omanskoga zaljeva.
Česti potresi i vulkanska aktivnost u planinskome sjeverozapadnom i južnom dijelu zemlje odraz su tektonskih pokreta na rubovima litosfernih ploča (Iranske na granici s Arapskom i Euroazijskom pločom).
Klima je kontinentska, s prosječnom siječanjskom temperaturom od –2 do 15 °C i srpanjskom od 25 do 31 °C. Na sjeverozapadu zemlje zime su hladne, sa snijegom, proljeća i jeseni blagi, a ljeta vruća i suha. Na jugu su zime blage, a ljeta vruća, u Khuzistanu s visokom relativnom vlagom. Veći dio Irana ima suhu klimu; godišnja količina oborina kreće se uglavnom između 50 i 500 mm. Glavnina oborina padne u zimskome dijelu godine (listopad–travanj). Iznimka su sjeverne padine Elbursa, koje imaju 1000 do 2000 mm oborina raspoređenih tijekom godine. Stalnih vodenih tokova ima samo u planinskome području i u rubnim ravnicama. Veće su rijeke Karun (jedina plovna; utječe u Shatt al-Arab), Sefid (Safid; utječe u Kaspijsko jezero) i Zayandeh (Zaindeh; gubi se u močvari Gavkhuni). Jezera je malo; ugl. su bočata; najveće je Urmia (Orumiyeh) na sjeverozapadu zemlje. Šume (7% površine) razvijene su na Elbursu i u sjeverozapadnom Iranu (hrast, brijest, javor). Oko 55% teritorija čine pustinje.
Duljina željezničke mreže iznosi 5995 km (1997); glavne su pruge: Bandar-e Torkeman (Kaspijsko jezero)–Teheran–Perzijski zaljev (Bandar-e Khomeini, Bandar-e Abbas) i Jolfa (azerbajdžanska granica)–Teheran–Mashhad–Turkmenistan. Izgradnjom dionice između Bama i Zahedana omogućena je i veza Europe (preko Turske) s Pakistanom i Indijom. Duljina je cestovne mreže 165 724 km (1997), od toga je 50% asfaltirano. Za iračko-iranskoga rata 1980-ih znatno su uništene luke sjevernog dijela Perzijskoga zaljeva: Bandar-e Khomeini (prije Bandar-e Shahpur), Khorramshar, Abadan i Kharg, a značajnije su postale južnije položene luke Bushehr i Bandar-e Abbas. Glavne su luke na Kaspijskome jezeru Bandar-e Anzali, Nowshahr (Noshahr) i Bandar-e Torkeman. Međunar. su zrakoplovne luke Teheran (Mehrabadi), Esfahan, Bandar-e Abbas, Tabriz, Shiraz (Širaz), Mashhad.Izvor: https://www.enciklopedija.hr
