Švicarska je znamenita po spektakularnim alpskim krajolicima koji nisu nigdje drugdje zastupljeni u tolikoj mjeri. Reljefno, Švicarska se sastoji od triju različitih područja. Ravnjaci planinskoga masiva Jure na sjeverozapadu prelaze u duge, travom pokrivene gorske lance, međusobno odijeljene dubokim pošumljenim dolinama i klancima; južni je rub toga područja okrenut prema jezeru Neuchatel i dolini Aare. Visoravan Mittelland najmanje je gorovit dio Švicarske i na njemu živi većina pučanstva. Južni se rubovi Mittellanda pretapaju u podnožje Alpa, koje zauzimaju više od polovice ukupnoga švicarskoga teritorija.
Dva alpska lanca zamalo se susreću kraj masiva Sv. Gotthard gdje izviru rijeke Rhone i Rajna, koje zatim tvore dva najveća švicarska jezera, Ženevsko i Bodensko. Najviši vrhunci su u Apeninskim Alpama na jugozapadu, duž granice s Italijom, a među njima su Monte Rosa s 4634 m i Matterhorn s 4477 m nadmorske visine. Bernske Alpe sjeverno od Rhone tvore sjeverni obod najvećega europskoga ledenjaka, 24 km dugoga Aletscha.
Alpske su rijeke na tom području izdubile više kotlina, a ima i niz spektakularno lijepih jezera, kao što su Vierwaldstattsko i Lugansko jezero. Švicarska je klima umjereno kontinentalna, ali vrijeme varira ovisno o terenu i nadmorskoj visini. Uobičajeno je da temperature sredinom zime posvuda padaju ispod nule. Najviši dijelovi Alpa pod vječnim su snijegom i ledom.
Međutim, ljeta na visoravni su topla, a u južnim dolinama često i vruća. Kiše padaju cijele godine. Stoljećima duga ispaša ovaca i koza lišila je zemlju velikoga dijela prvotnoga biljnoga pokrova, iako neke rijetke biljke, poput runolista, mogu biti viđene i iznad 2000 m nadmorske visine. Na nižim padinama raste šuma, a u dolinama na jugu ima čempresa i smokava.
Švicarska je domovina nekih tipično alpskih životinja, kao što su svizac, divokoza i kozorog (ponovo naseljen), ali i mnogih vrsta inače uobičajenih u srednjoj Europi. (Izvor: www.zemljopis.com)
